Nakon što su našem Društvu od strane HPS-a dodijeljene staze 503 i 504 na Velebitu, prošli vikend 16.-17.10.2021. vrijedni članovi markacističke sekcije Gordana, Edita, Katarina, Gabi, Anita, Darijo, Petar i Žac odradili su svoju prvu akciju na uređenju staze 504 od mjesta Milovci do Velikog Vaganca. Još malo „ušminkavanja“ i ista će ubrzo biti potpuno spremna, iako se već sada svaki planinar može upustiti u avanturu da od sinjeg mora laganim hodom dođe do lijepih pogleda s gordog Velebita.

Da bi akcija protekla sa zadovoljstvom pobrinula se prijateljska tvrtka MOTORAMA d.o.o. koja je svojom donacijom alata za uređivanje staze velikodušno pomogla oko opremanja vrijedne ekipe. Hvala im na tome.

Osvrt na prvu markacističku akciju 16. i 17. listopada 2021.

Staza 504 Milovac – Veliki Vaganac

Grupica marljivih ‘Runolistovih’ markacista uputila se na svoju prvu radnu akciju u subotu 16.10. rano, rano jutrom. Krenuli smo iz Zagreba u 6 ujutro autima, nas osmero: vođa puta i glavni organizator Žac, zatim Gordana, Edita, Katarina, Gabi, Petar, Darijo i ja. Uz kraću pauzu na autoputu u Starigrad smo stigli oko 9 sati i krenuli prema rampi iznad Velikog Vaganca odakle smo se uputili prema  morskoj strani staze, prema kapelici. Pratili su nas bura i sunce, no kao pravi planinari bili smo spremni za sve vremenske prilike i neprilike, a bili smo i dobro opremljeni kanticama s crvenom i bijelom bojom te alatom za čišćenje staze koje nam je velikodušno poklonila tvrtka MOTORAMA d.o.o. 

Ovaj je dio staze lagan, ravan i sada zahvaljujući našim markacijama jasan (nema šanse da se tu itko izgubi). Lijepo je iskustvo lagano hodati, raditi nešto korisno (čistili smo i uklanjali grmlje i draču koji su bili na stazi te „farbali“ markacije), a istovremeno uživati u suncu, čistom zraku, povremenom zvuku zvona i diviti se kamenim vrhovima.  

Lako je raditi u dobrom okruženju i s ovakvom ekipom na neobičnoj stazi. Žac je neumorno predvodio grupicu i stalno nas obasipao pohvalama za obavljeni posao. Staza je posebno zanimljiva upravo zbog raznolikosti. Naime, nakon gornjeg dijela staze koji je ravan i vodi kroz pašnjake od kojih su neki ograđeni suhozidom slijedi drugi, donji dio koji je strm, kamenit i s predivnim pogledom na kanal i zadarski arhipelag. Nakon prvoga dijela staze, a malo prije kapelice, počeo se pred nama otvarati prekrasan pogled. 

Prvi smo dan čisteći i markirajući stazu stigli do kapelice gdje smo predahnuli i uživali u pogledu i suncu. Zatim smo se istim putem vratili do rampe što nam je pružilo priliku da odmah provjerimo svoje markacije i nadopunimo ih tamo gdje se činilo potrebnim. Makadamom smo se odvezli do pansiona kod Marasovića gdje nas je dočekala teta Milka sa svojim delicijama. Vožnja po makadamu bila je zanimljivo iskustvo, posebno za ne baš iskusnog vozača. Ali srećom su tu dobri suputnici pa se zaboravi na strah, pa čak i zapjeva. Vozeći se nismo mogli ne uživati u pogledu na prekrasne kamene oblike u kojima smo pronalazili raznolike likove.

U nedjelju smo se, nakon više nego finog i obilnog doručka tete Milke, spustili do Milovca, koji se nalazi nešto dalje od Starigrada Paklenice idući magistralom prema Karlobagu, odakle smo krenuli u akciju drugim dijelom staze, od mora prema kapelici. Nedjeljnu smo akciju započeli oko 9 krenuvši s donjeg dijela staze koja počinje u mjestu Milovac. Ovaj dio staze do prijevoja na kojem je kapelica strm je i kamenit, obrastao makijom, dračom, divljim šipkom, glogom pa i po kojom maslinom. Staza dijelom prolazi između suhozida i ostataka stanova. Markacije su bile rijetke i one kojih je bilo već su izblijedile pa su kao orijentir služili čunjići od kamena postavljeni na raznim dijelovima staze. Očistili smo skoro čitav dio staze do kapelice te je markirali ne samo temeljnim markacijama, već i strelicama jer je staza prilično vijugava i bez oznaka lako bi se moglo zaći s nje. Idući prema gore bojali smo bijele krugove potvrdnih markacija te crvenom strelice, a spuštajući se natrag završavali smo markacije crvenom bojom. Tako smo crvene krugove nanosili oko bijelih nakon što su se bijeli posušili pa smo dobili uredne i lijepe markacije. 

Oko četiri sata smo se spustili u Starigrad Paklenicu i nakon kave krenuli prema Zagrebu. Uspjeli smo doći u „pristojno“ vrijeme za uhvatiti dovoljno sna i odmora za novi radni tjedan. 

Bio je to lijep vikend. Uživali smo u obilju sunca, dobrom društvu i dobroj klopi, a uz to smo bili i korisni. Staza je čista i označena. Nadam se da će mnogi planinari uživati u ovoj lijepoj i pomalo neobičnoj stazi. 

Anita Skelin