Osvrt na izlet
Vlašić 05-07.07.2024.
VLAŠIĆ I JA
Vjekovima drijemaš i strpljivo čekaš na me,
Napokon prilazim, ne poznajem te, ali znam da znaš za me.
Pretvorio si moćne vojske u zelene trave,
Ukrotit ćeš i mene kada dođu ure prave.
Koračam bez straha tvojom zelenom kožom,
Ostavljaš me bez daha, ko probodenog nožem.
Ulaziš u misli i podsjećaš tko sam,
Postajem miran znajući da tvoj sam.
Sve teške prošle dane odnosiš povjetarcem svojim,
Šapućeš mi tiho „Ustraj u snovima svojim“.
Čuvaš mi leđa kad god to treba,
Osjećam da postajem zvijezda tvoga neba.
Pronaći zakopano blago više mi ne biva hitno,
Sada imam tebe i to je jedino bitno.
Isijava sreća izvana, zadovoljstvom se puni duša u dubini,
Ti i ja postajemo jedno na Vlašić planini.
P.S. Moj prvi izlet uopće s planinarskim društvom, prvi izlet s Runolistom, prva napisana pjesma…..Brijem da sam zabunom uzeo nečiju terapiju u nedjelju za doručak (servirano u čaši jogurta), čim me počelo „bacat“ na ljubav i Zorana Planinića.
Milan