Osvrt na izlet
11 vrhova Gurktalskih Alpa (Austrija) 13.–14. srpnja 2024.
1. Dan
Sviće još jedno srpanjsko, vruće jutro u Zagrebu dok se hrabra ekipa Runolista sprema na put u Austriju. Vremenska prognoza, kako to i priliči Alpama, je mješovita. Čeka nas red sunca i kiše uz puno oblaka. Dok se dio nas plaši mogućeg grmljavinskog nevremena, dio nas se raduje svježem zraku i ugodnoj temperaturi. Nakon puta isprepletenog pjesmom i tišinom polusnova stižemo na odredište, malo pitoreskno mjesto Innerkrems.
Čeka nas najviši vrh današnjeg pohoda, Gaipahöhe. Krajolik kojim prolazimo je teško opisati riječima. Nepregledne zelene Alpe prošarane raznolikim biljem, uz jednako tako, šarene krave i konje stvaraju dojam kao da si ušao u ilustracije priče Heidi. Vjerujem da je snaga ove predivne prirode u svima nama utišala onaj glas koji nas je morio “Mogu li ja proći svih 11 planiranih vrhova ovaj vikend?”.
Uz naše iskusne i uvijek raspoložene vodiče i vodičke, praćeni kišom i vjetrom, bez problema savladavamo uspon i stižemo na najviši vrh današnjeg dana. I dok promatramo (i osjećamo) kako na 2192 metara nadmorske visine prolaze oblaci, upijamo ljepote planina i već lagano maštamo o večeri koja nas dolje očekuje. Kako to uvijek biva, nakon kiše nam dolazi sunce koje nas grije sve do doma Dr. Josef Mehrl.
Prije samog doma nas bliski susret sa konjima podsjeća da smo ovdje samo prolaznici. Nakon uspješno završenog dana, napunjenih baterija i praznog želuca odlazimo do hotela na zasluženu večeru i opuštanje uz društvo, pjesmu i bazen.
Za kraj vam ostavljam riječi austrijskog pjesnika R.M. Rilkea:
“If you will stay close to nature, to its simplicity, to the small things hardly noticeable, those things can unexpectedly become great and immeasurable.”
“Ako ostaneš blizak prirodi, njenoj jednostavnosti, malim jedva primjetnim stvarima, te stvari mogu neočekivano postati velike i nemjerljive.”
Mirna B.
2. Dan
Drugo jutro nas je dočekalo u pravom planinarskom duhu. Hladovina koju su pružale guste šume, neprekidan šum slapića podno hotela, vedro nebo i miris svježe serviranog doručka činili su savršen uvod u dan. No nije bilo vremena za gubljenje! Nakon pripreme sendviča, pakiranja stvari i ukrcaja u autobus otisnuli smo se posjetiti preostale vrhove.
Ruta pred nama je bila najavljena kao teža nego prvi dan. Vjerujem da nam je svima ta ideja bila prisutna na rubovima svijesti i stalno se iznova prizivala kako smo pogledavali prema vrhovima koje su nam Tomislav i Damir obećali pohoditi a „Königstuhl“ kao najimpozantniji među njima.
Strmiji usponi, duže staze i poneka izazovnija prepreka stajali su pred nama. Vijugajući kroz guste borove šume eventualno smo se probili do čistih zelenih livada i nastavili dalje prema vrhu „Sauereggnock”, slijedeći hodočasničku stazu „Put knjige“. Korak po korak smo svladavali strmi uspon koji nas je raštrkao po obronku. Uz ohrabrenja vodiča uspeli smo se do prvih velebnih pogleda gdje smo kratko odmorili i upili ljepotu prirode.
Nastavljajući dalje preko zelenog planinskog hrpta uživali smo u novim scenama koje pobuđuju maštu i pozivaju prolaznike da sjednu i svjedoče prirodi ili da se spuste i osvježe u nekom od jezera. Kako smo se približavali usponu na „Königstuhl“ počeo je puhati vjetar koji kao da nas je pokušao odgovoriti od nauma, poput kakvog vjetrovitog stražara kraljevih odaja.
Staza je bila strma i zahtjevna no kad su nam u susret prišla djeca s roditeljima spremnije smo zaboravili vlastitu nelagodu i granice. Penjući se sve više, osjećaj da se približavamo oblacima bio je sve intenzivniji a na samom vrhu nas je dočekao nevjerojatan prizor – vidici koji se protežu nad austrijskom regijom „Nockberg“ dok oblaci lagano prolaze tik iznad nas. S te točke između neba i zemlje doista smo se mogli osjećati kao kraljevi i kraljice.
Kada se krene na vrijeme i na vrijeme u danu ispenje vrh, onda za spuštanje preostaje ponešto vremena za druge užitke i razonode koje priroda pruža. Pa smo tako stigli ohladiti noge u potoku uz koji smo prošli prije posljednje dionice, taman da još jednom guštamo u nečem jednostavnom. Nije moglo proći ni bez bližih susreta s konjima i kravama koje smo pozdravili putem do večere u planinarskoj kući Dr. Josef Mehrl.
Nakon zaslužene i ponešto paprene klope te polaganja računa ispisanog na papirnatom ubrusu i improviziranom njemačkom, nastavili smo izlet cestom „Nockalmstrasse“, jednom od najljepših panoramskih cesta u Austriji. Ova cesta je planski građena s idejom da turisti mogu uživati u vidicima koje pruža dok vijuga kroz prekrasne alpske predjele, prolazeći pored prostranih livada, gustih šuma i strmih stijena.
Kratko smo stali na najvišoj točki ceste da promotrimo kuda smo se kretali danas te da saznamo gdje započinje staza do posljednjeg vrha kojeg nismo uspjeli posjetiti ovaj put ali radi kojeg bi se vrijedilo vratiti.
Opskrbivši se raznim suvenirima s motivom runolista, preostao nam je miran povratak u Zagreb. Umorni ali prožeti dobrom energijom i zahvalnošću prema našoj ekipi vodiča koji su svojim iskustvom i entuzijazmom omogućili da ovaj izlet doživimo na najbolji mogući način, sabirali smo dojmove i slagali sjećanja u arhivu izleta za pamćenje.
Siniša K.
