Osvrt na izlet
Veliki Risnjak (1.528m) – 25.07.2021.
Izlet za pamćenje
Ovo je priča o izletu dugom 18 km – 18 km čiste uživancije s ekipom punom dobre energije, po idealnim vremenskim uvjetima i odličnom stazom.
Sve je započelo jednog sunčanog jutra 25. srpnja 2021. godine kada se 30-ak ljudi zaputilo iz Crnog Luga južnim pravcem preko Medveđih vrata prema najvišem vrhu Risnjaka – Velikom Risnjaku koji se uzdiže Gorskim Kotarom do čak 1528 m. (Za one koji žele znati više à ostali vrhovi Risnjaka su: Snježnik 1506m; Sjeverni Mali Risnjak 1434 m; Južni Mali Risnjak 1448m)
Kako se nekima 18 km može učiniti kao prevelik zalogaj, staza nije previše zahtjevna i za ljetne izlete je savršen izbor jer šuma većim dijelom štiti od sunca, a uz ekipu Runolistaša koja svojom energijom bodri i potiče, sve se svlada lakše. A kada pred kraj uspona na zelenom proplanku ugledate prekrasan Schlosserov dom, tek tada dobijete dodatnu energiju i motivaciju da što prije stignete do njega.
Kako smo kod doma kratko zastali da bi skupili energiju za uspon na sam vrh, nismo mogli dugo ostati mirni jer smo jedva čekali trenutak da bacimo pogled s vrha koji nas je dozivao dok smo stajali u hladu Schlosserovog doma i s čežnjom ga promatrali.
Uspon prema vrhu je bio najuzbudljiviji dio izleta. Put osiguran sajlama olakšava uspon te vodi do golih stijena koje u isti mah tjeraju strah u kosti (možda zbog jakog vjetra koji nas je dočekao na vrhu), ali i neopisiv osjećaj slobode, uzbuđenja i sreće.
Nakon ”opaljenih” 1528 slika na vrhu, s volanom i bez volana, spustili smo se natrag do doma gdje je uslijedila poduža pauza za okrijepu i prava pomama za kobasicama gospodina kuhara Schlosserovog doma. Na žalost, nisam ih probala, ali sudeći po reakcijama – mora da su bile dobre 😀
Natrag smo išli istočnim pravcem po Moravčevoj i Horvatovoj stazi koja je po mojoj vlastitoj procjeni bila nešto zahtjevnija nego prva, što zbog umora, a što zbog uskih kamenih prolaza kojima se trebalo oprezno koračati. Iako nismo sreli niti jednog risa, vuka ili medvjeda (na moju vlastitu sreću), sreli smo jednu malu voluharicu koja je mirno promatrala prolazak planinara pored njenog doma.
Nakon 7h hoda svi smo se zadovoljni, sretni i umorni (neki više, a neki manje) vratili na početnu točku našeg izleta za pamćenje.
Marija Magdalena B,
