Osvrt na izlet

SVETA GERA 13. 01. 2024.

Sveta Gera, 13.01.2024

Uspoređujući razne aktivnosti koje čovjek može preuzeti, biti dijelom usiljenog marša kroz prirodu, čini se među najposebnijima. Radi prirode i radi ljudi, podjednako. Lako je utonuti u intimu vlastite prisutnosti sebe i prirode, a koja se lako i nenametljivo pretoči u dijeljenje dijaloga ili intimne riječi sa  nekom obližnjom osobom.  Priroda se nudi prirodno, a suštinski očekuje da se i ljudi nude i dijele prirodno, pa tako ljudima ta prirodnost odgovara, makar da ih samo podsjeća da od prirode jesi i njoj se vraćaš, a od tebe ovisi kako glasno taj ćeš njen šapat čuti.

A šta nudi Sveta Gera? Ova kontroverzna točka, osim izuzetnog pogleda na udaljene komadiće Alpa, nudi, primjerice, i jednu ideju o boljem svijetu.

Kao što su, u analima, sada već, nazovimo ga tradicionalnog rocka, pisali Indexi ovako:

„…Svim majkama bih izbrisao bore,

učinio da očevi ih vole

davnu ljubav da im vrate

i da mirno žive svoje sate

da sam ja netko.

Ne bi, ne bi ljudi život proklinjali

sve bi ruže ženi poklanjali

kako bi se živjelo i kako bi se voljelo

i kako bi dobro bilo

kako bi se živjelo i kako bi se voljelo

i kako bi dobro bilo

da sam ja netko…“

A da sam ja netko, potpisao bi bilateralni ugovor dvije države o zajedničkoj točki Sveta Gera, presedan svega viđenoga u vanjskopolitičkoj praksi, u ime nekih prošlih vremena kada je zajedništvo i bratstvo bila jedna od ideja, na način da ovu zemljopisnu minijaturu svaka od država koristi zajednički, sa svim prisutnim resursima, u omjeru 50:50. To bi bilo mjesto gdje bi se ljudi različitih jezika susretali i ne bi im ta jezična zavrzlama značila ništa. To bi bilo mjesto motivacije za postavljanje pitanja na koja se naučilo, milom ili silom, da njeni odgovori zvuče nemoguće.

I zato, kao što je pisao još jedan svevremenski bard rocka: Zamisli!

Sretno i vedro!

Boris T.