Osvrt na izlet

SLJEMENSKA KRUNA – NOĆNA PLANINARSKA TURA  24.1.2026.

Sljemenska kruna – noćna planinarska tura 24. 1. 2026.

Očekivali smo jako hladnu i vedru noć, a priroda nam je pripremila toplu, mračnu i mokru noć.

Plan je bio ispenjati pet vrhova, a mi smo ispenjali tri; kad ne ide po planu, ide po sudbini.

Skupili smo se 24. 1. u 14:30 h kod kapelice sv. Roka, zagrljajima pozdravili poznata lica, a novim licima uputili blagi osmijeh. Osim opreme, svi smo došli s voljom, a čulo se i pokoje žaljenje na kišu koja je počela rominjati i cijelim nas putem pratila.

Krenuli smo prateći našeg Velikog vođu, kako ga mi od milja zovemo, kroz šumsku stazu, većini nas dobro poznatu stazu, do prvog vrha Cer (862 m n. v.). Čulo se smijeha, živopisnih razgovora i pokojeg stiha pjesme. Sve se to i nastavilo kad smo ušli u noć koju smo osvjetljavali naglavnim lampama. Razmišljajući kako mi je to neobična kombinacija rođendanskog outfita – kabanica, lampa, dereze… Pomagali smo jedni drugima postaviti dereze, skinuti dereze. Kad bismo naišli na led, smijehom smo zaključivali da je zaista sklisko. Svratili smo do sanatorija Brestovac, točnije ruševina i čuli malo o povijesti tog mjesta. Nastavili smo do PD Runolist, gdje smo se okrijepili i malo prosušili pa nastavili prema najvišem vrhu Medvednice (1033 m n. v.) koji smo prešetali u ritmu tehno-partyja koji se održavao u kućici Sljeme.

Putem prema PD Grafičaru čule su se priče o željnom iščekivanju večere. Ulaskom u Graf uslijedilo je iznenađenje moje 16. generacije: Tinin i moj rođendan posebnim su učinili ljudi dobrog srca koji su se samo pojavili na vratima s gitarom, cvijećem, tortama i prskalicama, pjevajući “Sretan rođendan”. Zastala sam bez riječi kojima bih opisala ispunjenost srca; teško je bilo pripremiti takvo iznenađenje jer sam se ja stalno premišljala ići kući za rođendan, tamo gdje je dom, gdje su moji ljudi i ne znam ni sama kako je presudilo da ostanem ipak u ZG-u. Hvala mojim Hodalicama i mojoj 16. generaciji i svim planinarima na osjećaju da se i daleko od kuće osjećam kao doma i među svojim ljudima. Ostali smo tako u Grafičaru duže od planiranog, a tko i ne bi uz takvo veselje.

Izlaskom iz Grafa primjećujemo da je i kiša prestala padati. Zapalili smo baklje kojima smo osvijetlili staze, ali ne samo planinarske staze 😊 Pjesmom smo došli do crkvice sv. Jakoba, vrh Veliki Plazur (859 m n. v.), i fotografijom ovjekovječili taj trenutak. Nastavljamo do Medvedgrada i lagano se spuštamo do polazne točke, kapelice sv. Roka, gdje smo, zahvalni jedni drugima, živopisno prepričavali utiske i u ponoć otvorili bocu šampanjca i čestitali Tini rođendan.

Štambukova sljemenska kruna – to je kruna prijateljstva, planinarenja, kruna osluškivanja prirode, povezivanja sebe s prirodom i sebi sličnima.

Vedro!