Naš prvi proljetni izlet na kraju je „ispao“ polu proljetni jer na planinama ima još dosta snijega. Nas dvadesetak okupilo se u rano nedjeljno jutro, točnije u sedam sati  u Trnjanskoj kraj Koncertne dvorane „Vatroslav Lisinski“.  Mi „Runolistaši“,  članovi HPD- a  „Grafičar“ ali i nekolicina budućih polaznika Opće planinarske škole  što nas je posebno obradovalo.

Vremenska prognoza nije obećavala, ali planinarski entuzijasti poput nas na izlet kreću sa „devizom“ kako nema lošeg vremena za planine nego samo loše opreme.  Dobro raspoloženi, krenuli smo prema Zagorju i nagrađeni smo suncem.

Dvorac Trakošćan ostavili smo iza sebe, te smo uživajući u  prekrasnom  krajoliku u koloni iza našeg vodiča Zorana krenuli s penjanjem. Na začelju je bio naš predsjednik Tonči, dok je „leteći“ i svima na usluzi bio naš vodič Željko zvani Žac. Najmanje tri razloga da budemo sigurni i veseli.

Keka, Thor, Bleki, Asa i Teris naši četveronožni „dlakavi planinari“ veselo i neumorno su  lajali cijelim putem.

Šumskim putem penjali smo kraj pitoresknih zaselaka, do planinarske kuće „Pusti duh“ koja je opravdala svoje ime, a na 660 metara nadmorske visine dočekao nas je raširenih ruku „Filićev dom“  na Ravnoj gori gdje smo uživali u okrijepi i sjajnom druženju.

Iznenađenja putem nije nedostajalo. Krenuli smo okupani suncem, no kako smo se penjali prema vrhu- snijega nije nedostajalo.  Pri vrhu je bilo i magle i „fijukanja“ vjetra, ali to nas nije pokolebalo i nastavili smo zadanim tempom prema cilju.

U kasno poslije podne, omamljeni zdravim umorom, vratili smo se kućama s planinarima dobro poznatim osjećajem zadovoljstva.  Hodali smo 12 kilometara i usprkos zahtjevnosti staze zbog snijega i blata, duh zajedništva izlet je ponovno učinio čistom uživancijom.

Uz planinarski pozdrav do idućeg izleta,

VEDRO!