Osvrt na izlet

Psunj, Brezovo polje 08. 10 2023.

U nedjelju, 8. listopada imali smo jedan doista lijep planinarski izlet na Brezovo polje, gdje smo se uputili s našom sjajnom vodičicom Danteom. Psunj je najviša planina Požeškog gorja i Slavonije, a Brezovo polje njezin najviši vrh (984 mnv).

Nakon uobičajenog okupljanja iza Lisinskog, na izlet smo se uputili autobusom u 7 sati. Stali smo putem popiti kavu kod Nove Gradiške, a uskoro, nešto iza 10 sati, stigli u popularno izletiše Strmac (350 mnv) koje je bilo naša polazišna točka za turu. Krenuli smo vedro i odlučno svladati prvi uspon, po strmoj stazi Božikovac, koja je sastavni dio obilaznice Slavonskog planinarskog puta. Dantea nas je poticala da ne posustajemo, ali vrlo brzo je bilo prilike i za povremenu stanku, pa smo stigli i odahnuti, popiti vode i gricnuti kakav usputni 3-minutni snack. Naravno, sve u dobroj atmosferi, kakva je, uostalom bila tijekom cijelog našeg izleta. Uspinjući se do Brezovog polja prolazili smo većim dijelom kroz šumu preko Donjeg i Gornjeg Previta, Dobre vode i Kelove ravni. Uživali smo u prekrasnoj slavonskoj prirodi (putem u najvećem dijelu bjelogorica), udišući blagi, miomirisni zrak, tako svojstven ranoj (i još suhoj) jeseni u bjelogoričnoj šumi. A i jesenskog povjetarca nije manjkalo, što je na mahove bio pravi užitak prilikom uspona.

U zadnjem dijelu staze, nadomak vrhu, naišli smo na spomenik 15-orice poginulih pripadnika Samostalne Psunjske satnije, postrojbe Hrvatske vojske koja je tijekom Domovinskog rata branila i obranila od neprijateljskih granata odašiljač HTV-a na Psunju, strateški važnog za komunikaciju Slavonije s ostatkom Hrvatske. Kako se tu već jasno mogla čuti tamburica, postalo nam je jasno da ćemo – umjesto standardnog posezanja u ruksak na vrhu uspona – danas doživjeti nešto drukčije. I doista je bilo drukčije. Naime, baš na dan našeg izleta na Brezovom polju održavala se godišnja proslava u spomen 32. obljetnice ustroja Samostalne Psunjske satnije. Iako smo prigodni program komemoracije bili propustili, organizatori (Udruga dragovoljaca i veterana BPŽ) su nas srdačno pozdravili i ponudili nas pečenim odojkom i sokovima. Probali smo i malo domaće rakije (šljiva) te domaći portugizac. Nije teško zaključiti da se stanka za “ručak iz ruksaka” malo i odužila u ugodnoj atmosferi i razgovoru s domaćinima, pa smo se pozdravili s ljubaznom ekipom i nastavili svoj put, jer trebalo je odraditi spuštanje.

U povratku smo krenuli istom stazom gdje smo – s obzirom na niže raslinje – povremeno mogli uživati u pogledu na okolno gorje. Na putu je bilo malo kritičnijih dijelova, ali smo uz pomoć naše Dantee i drugih iskusnih vodiča, i unatoč ponekom sporadičnom potklizavanju, uspješno došli do zadnje dionice. Kako je Dantea predložila da ipak izbjegnemo strmi silaz (koji je izgledalokao tipična “crna” skijaška staza), krenuli smo lijevo, manje zahtjevnom Stazom šumskog potoka u zadnjem dijelu dionice do Strmca. U Zagreb smo se vratili oko 21h.

Hvala Dantei i pomoćnim vodičima i na ovom iskustvu! Izlet je bio odličan i rado ćemo se ponovno uputiti u Slavoniju s našom odličnom ekipom iz Runolista, vedro i odvažno!

Lada G. K.