Osvrt na izlet

Mrsinj grad i Nikina plasa, zamjenski za

Prašume Hrvatske: Čorkova uvala 18.04.2026.

Kao alternativu Čorkovoj uvali, cure iz društva – Lea, Marina i Matea – odabrale su izlet na brdo Mrsinj, točnije na Mrsinj grad i Nikinu plasu. Moram priznati kako za ta mjesta nikada nisam čuo, a vjerujem da nisam jedini.

Jutro je počelo s malom nervozom jer na izlet ponovno krećem bez poznate ekipe. Imao sam dogovor s Majom, a dolaskom na dogovoreno mjesto vidio sam i Ljiljanu koju „poznajem“ s Vlašića. Put do Korenice prošao je brzo, a nakon kave uslijedilo je oblačenje gojzi i priprema opreme. Lea je, kao glavni vodič, profesionalno i „školski“ objasnila plan hodanja te predstavila svoje kolegice vodičice. Dojmila me se kao jednostavna i pristupačna osoba.

Bilo nas je ukupno devetero, pa smo imali privilegiju imati jednog vodiča na nas dvoje. Izlet je bio upravo onakav kakav volim – s malo ljudi, gotovo privatan, zbog čega sam se u ekipi osjećao vrlo ugodno. Ne smatram se sportašem, iako sam to nekoć bio, u gotovo zaboravljenom djetinjstvu. Nakon gotovo 30 godina ovisničkog života i ponovnog “rođenja”, pronašao sam se u planinarenju. Rekao bih da je to moj novi, zdraviji „high“, a u zadnjih dvije i pol godine skupio sam i sam nešto kilometara po planinama.

Uspon na Mrsinj grad bio je dovoljan da se oznojimo i zadišemo, ne pretežak, ali ni sasvim lagan. Ostaci utvrde pružili su nam povijesni uvid u ovaj kraj, a lijepo vrijeme omogućilo je prekrasan pogled na Koreničko polje i Golu Plješivicu s druge strane, koja je još uvijek bila djelomično pod snijegom. Nastavak prema vrhu Nikina plasa (1268 m) vodio nas je kroz krševit i šumovit krajolik samog Mrsinja. Putem smo naišli na mnoštvo šafrana, što je posebno oduševilo cure, pa su pale i brojne fotografije. Tik prije izlaska na sam vrh, u ostatku snijega uočili smo tragove medvjeda, baš kako Lici i priliči.

Uslijedila je duža pauza na vrhu za hranu, piće i pečatiranje dnevnika. Bilo je zabavno i poučno slušati priče iskusnijih planinarki, poput dogodovština s njihovih ranijih izleta, ferrata i Leinih „problema s kukovima“. Nakon silaska u Korenicu, otišli smo u restoran na zasluženu okrjepu, gdje je Lea i službeno zatvorila izlet. Sve pohvale vodičicama na trudu i atmosferi.

U nešto više od 13 kilometara odradili smo oko 850 metara visinske razlike. Povratak za Zagreb protekao je u najboljem redu, a put mi je skratila Maja, između ostaloga, pričama o treku na Himalaji.

Za mene je svaki novi vrh novi uspjeh, pobjeda ustrajnosti u novom, pozitivnom duhu.

Hvala kompletnoj ekipi na još jednom lijepom i, barem meni, nezaboravnom izletu.

Damir D