OSVRT NA IZLET CRES – LOŠINJ, 2-3.03.2019.

Olja Budisavljević

Odluka o prijavi na izlet Cres – Lošinj, 02. i 03.03.2019. i nije bila toliko teška…..idu moji iz 4. generacije planinarske škole HPD Runolist, izlet vodi vodič kojeg mi iz 4G osobito volimo, Mario Zaradić, pomoćni vodič je naš Goran iz 4G, dolazi nova ekipa kojoj se veselimo i čeka nas spoj planina i prekrasnog Jadrana. Bila sam uzbuđena cijeli tjedan prije izleta, a vremenska prognoza bila nam je fantastična. Težak rukasak…ah, o tome nećemo razmišljati do uspona.

Nas 14 uputilo se u subotu ujutro u 6 sati put Cresa i Valbiske. Već na samom putu bilo je jasno da je u našoj maloj družini jedan doista poseban čovjek i planinar, g. Josip Pribanić zvan Joža koji nas je oduševio svojoj osobnošću, kondicijskom spremom i pokojim „štiklecom“ kojem smo se od srca nasmijali. Joža je postao i ostao dobri duh naše male družine.

Naša prva destinacija na Osorčici bio je vrh Sv. Mikule (557 m) do kojeg smo se neki itekako zadihali, ali nagrada je bila fantastična. Doći na Sv. Mikulu, sjesti ili leći na kamen i gledati tu divnu prirodu lošinjskog arhipelaga je razlog zašto sam se počela baviti planinarenjem. Čisti užitak i mir i divote moje prekrasne zemlje. Ko to more platiti!!! Ali, šef je šef i morali smo dalje iako smo nekako htjeli ostati na tom kamenu, u toj prirodi, s tim pogledom zauvijek. I danas poneki od nas pričaju…..ajmo se vratiti na Sv. Mikulu i nikada ne sićiJ. Mario je rekao pokret!

Od Sv. Mikule put nas je odveo do vrha Televrin (588) gdje smo također uživali u divnim pogledima, a zatim do naše posljednje destinacije 1. dan..našeg doma. Na putu prema domu, moram priznati da su me se baš dojmile markacije u obliku srca i jedna sasvim posebna klupa za nezaboravan pogled s Lošinja, klupa obojana u kockice i posvećena našim Vatrenima i velikom uspjehu na SP 2018. Do doma smo se nahodali po karakterističnom terenu za Osorčicu, ruksak je bio sve teži, ali pogledi su bili nezaboravni, a ekipa sve bolja i spremnija na zezanciju.

Dom Sv. Gaudent bivša je talijanska karaula i doista je na nevjerojatnoj poziciji. Došli smo u kasno popodne i pogledi i ambijent postajali su još nevjerojatniji. Dala sam si u zadatak odraditi istezanje s grupom i sve skupa smo odradili uz publiku jedne ovčice, sunce koje je polako zalazilo i pomalo osjećaj meditacije…spustili smo ruksake i opustili tijelo i um. Na domu nas je dočekao „gazda“, dobar grah i gulaš od divljači koji sam smazala „dok si reko keks“ i naravno, dobra doobraaa piva koja tako paše poslije planinarenja. Neno je pokrenuo zezanciju, Dejo zvan „Štrudla“ je sve ovjekovječio svojom mašinom od fotića s kojim radi fantastične fotografije i krenulo je druženje uz puno zezancije. Uživala sam. Doista sam uživala u divnoj prirodi, oskudnosti našeg „doma“ za ovu večer i nevjerojatno dobroj ekipi i divnim ljudima. Vedran zvan „Zveki“ nam je ispekao neke turbo zdrave i dobre kekse koje smo mazali ko ludi….ispekel nam je i kruh i podijelih jedno 5 čokolada. Čovjek je ponio hrane za vojsku, a smo mi skoro sve pojeli.

Spavanac nam je bio nezaboravan, pravi planinarski. Mala skučena sobica, slaganje ko sardine i u jednom momentu je gazda rekao „fajrunt“ i zgasil agregat. Bilo je i vrijeme za spavanje nakon cca. 5,5 sati i 12 km hoda.

Ujutro nas je šef zbudil (ako je tko još spavao), pila se turska kava iz đezve i pričalo tko je kako spavao, tko nije spavao od onih koji hrču (navodno ja! J) i krkao se doručak. Spust s doma do Osora možda mi je bio i najljepši dio izleta jer je staza bila odlična, a jutro prekrasno. Opet sam uživala iako ujutro inače prilično teško ustajem. U Osoru smo se pokrcali u aute i krenuli prema Sisu. Uspon na Sis (631 m) bio je strm, ali sam bila ponosna na sebe jer sam ga puno bolje odradila nego uspon na Sv. Mikulu. Pogled opet nezaboravan, a i gušt je popest se.

Nakon Sisa smo se uputili prema Belom, divnom gradiću nalik gradovima unutrašnje Istre koje posebno volim, a tijekom vožnje uživali smo i u pogledima na prekrasne supove čije utočište je kod Belog. Priroda u svojoj srži….planine, more, supovi…..nestvarno lijepo. Izlet smo završili dvosatnim hodom po kružnoj turističko-pješakoj stazi koja mi je bila odličan trening i odličnim ručkom na Cresu s domaćim plodovima mora. Smazala sam taj rižoto opet „ko keks“.

Na putu za doma na radiu je sviralo „Beli Cres i lubenice“……

Cca. 9 sati i 21 km hoda…..

Nestvarno lijepa dva dana „Jože i prijatelja“. Ponovilo se opet na nekoj novoj destinaciji!