Osvrt na izlet
“OTOK KRK – STAZAMA OKO STARE BAŠKE” 11. 4. 2026. (subota)
Posjet otoku Krku iz jedne malo drugačije perspektive bila je moja velika želja.
Ona se skoro nije ostvarila jer, kao što to izgleda biva u HPD-u Runolist, interes je velik, a mjesta u autobusu je malo manje. No Igor, naš glavni vodič na izletu, ugodno me iznenadio na Uskrs kada mi je javio da su se ipak oslobodila dva mjesta i da smo s liste čekanja dospjeli na listu onih koji idu.
U tjednu prije izleta došlo je do izmjene rute jer je Igor procijenio da je nedavno nevrijeme ostavilo traga na stazi koja kreće iz Stare Baške i da ćemo ipak ići rutom koja kreće iz Baške do Mjesečevog platoa prema uvali Vela Luka i vraća se u centar grada. Nimalo me to nije poljuljalo, a znatiželja i uzbuđenje rasli su svakim danom.
Večer prije, napravila sam zadnju provjeru i pomislila kako bih mogla uzeti kremu sa zaštitnim faktorom jer, iako je travanj, moglo bi biti sunca na otočkom kamenjaru. Mislite da sam ju uzela?
Kretanje u subotu bilo je u 6 h s Velesajma. Točni kao švicarski sat uz još točnijeg vodiča Igora, krenuli smo na put. Na Ravnoj Gori popili smo kavicu i pokušali uloviti koju zraku sunca.
Malo prije 9 h stigli smo u Bašku, presvukli gojze, razvukli štapove i zategnuli ruksake.
Na početku staze zaustavila nas je zabrinuta gospođa koja je izgubila psa (mislim da mu je ime Neno). Razmijenili smo brojeve u slučaju da ga vidimo putem.
Nastavili smo se penjati prema crkvi Sv. Ivana nakon koje je prestajala cesta i započinjao put kroz šumu koja nam je pružala ugodan hlad.
Prije izlaska na stazu koja vodi na Mjesečev plato napravili smo pauzu za osvježenje i mazanje zaštitnim kremama od glave do pete (oni koju su je ponijeli, naravno).
Izlaskom iz šume započela je jedna sasvim nova vegetacija, kamenjar, ovčice i puno sunca… Baš ono što sam očekivala.
Put je bio relativno lagan, a dodatno nas je razveselila vijest da je pronađen pas s početka priče!
Oko 13 h stigli smo do highlighta naše ture, a to je predivna uvala Vela Luka s dugačkom šljunčanom plažom. Iako bi kupanac nakon dugog hoda po suncu zvučao kao dobra ideja, nakon što mi je utrnuo prvi prst na nogama od ugodne temperature mora, predomislila sam se… Možda neki drugi put.
Uživali smo u miru, tišini, predivnom pogledu i razmišljala sam koliko prirodnih ljepota postoji u Hrvatskoj, a da toga nismo niti svjesni. Drago mi je da postoje ovakvi izleti koji me na to podsjete.
Nakon dužeg odmora i grupnog fotkanja, krenuli smo se penjati u smjeru Baške kako bismo se vratili na početnu točku.
Nakon reda kamenjara, reda šume i reda šetnice uz more, vratili smo se do centra gdje su kafići već radili pa smo iskoristili priliku i sjeli na piće.
Ima li ljepšeg osjećaja od hladne pive na suncu s pogledom na barke nakon takve kvalitetne ture – mislim da nema!
Guštali smo, prepričavali dojmove i planirali neke nove izlete, a oko 18 h smo lagano krenuli prema autobusu koji će nas vratiti u Zagreb.
Izlet je nadmašio sva očekivanja i naučio me nešto važno – tko podcjenjuje travanjsko sunce, maže se jogurtom, hehe!
Svaka čast cijeloj ekipi, vodičima, Krku i našoj predivnoj prirodi.
Hvala HPD-u Runolist i veselimo se novim izletima!
Ona se skoro nije ostvarila jer, kao što to izgleda biva u HPD-u Runolist, interes je velik, a mjesta u autobusu je malo manje. No Igor, naš glavni vodič na izletu, ugodno me iznenadio na Uskrs kada mi je javio da su se ipak oslobodila dva mjesta i da smo s liste čekanja dospjeli na listu onih koji idu.
U tjednu prije izleta došlo je do izmjene rute jer je Igor procijenio da je nedavno nevrijeme ostavilo traga na stazi koja kreće iz Stare Baške i da ćemo ipak ići rutom koja kreće iz Baške do Mjesečevog platoa prema uvali Vela Luka i vraća se u centar grada. Nimalo me to nije poljuljalo, a znatiželja i uzbuđenje rasli su svakim danom.
Večer prije, napravila sam zadnju provjeru i pomislila kako bih mogla uzeti kremu sa zaštitnim faktorom jer, iako je travanj, moglo bi biti sunca na otočkom kamenjaru. Mislite da sam ju uzela?
Kretanje u subotu bilo je u 6 h s Velesajma. Točni kao švicarski sat uz još točnijeg vodiča Igora, krenuli smo na put. Na Ravnoj Gori popili smo kavicu i pokušali uloviti koju zraku sunca.
Malo prije 9 h stigli smo u Bašku, presvukli gojze, razvukli štapove i zategnuli ruksake.
Na početku staze zaustavila nas je zabrinuta gospođa koja je izgubila psa (mislim da mu je ime Neno). Razmijenili smo brojeve u slučaju da ga vidimo putem.
Nastavili smo se penjati prema crkvi Sv. Ivana nakon koje je prestajala cesta i započinjao put kroz šumu koja nam je pružala ugodan hlad.
Prije izlaska na stazu koja vodi na Mjesečev plato napravili smo pauzu za osvježenje i mazanje zaštitnim kremama od glave do pete (oni koju su je ponijeli, naravno).
Izlaskom iz šume započela je jedna sasvim nova vegetacija, kamenjar, ovčice i puno sunca… Baš ono što sam očekivala.
Put je bio relativno lagan, a dodatno nas je razveselila vijest da je pronađen pas s početka priče!
Oko 13 h stigli smo do highlighta naše ture, a to je predivna uvala Vela Luka s dugačkom šljunčanom plažom. Iako bi kupanac nakon dugog hoda po suncu zvučao kao dobra ideja, nakon što mi je utrnuo prvi prst na nogama od ugodne temperature mora, predomislila sam se… Možda neki drugi put.
Uživali smo u miru, tišini, predivnom pogledu i razmišljala sam koliko prirodnih ljepota postoji u Hrvatskoj, a da toga nismo niti svjesni. Drago mi je da postoje ovakvi izleti koji me na to podsjete.
Nakon dužeg odmora i grupnog fotkanja, krenuli smo se penjati u smjeru Baške kako bismo se vratili na početnu točku.
Nakon reda kamenjara, reda šume i reda šetnice uz more, vratili smo se do centra gdje su kafići već radili pa smo iskoristili priliku i sjeli na piće.
Ima li ljepšeg osjećaja od hladne pive na suncu s pogledom na barke nakon takve kvalitetne ture – mislim da nema!
Guštali smo, prepričavali dojmove i planirali neke nove izlete, a oko 18 h smo lagano krenuli prema autobusu koji će nas vratiti u Zagreb.
Izlet je nadmašio sva očekivanja i naučio me nešto važno – tko podcjenjuje travanjsko sunce, maže se jogurtom, hehe!
Svaka čast cijeloj ekipi, vodičima, Krku i našoj predivnoj prirodi.
Hvala HPD-u Runolist i veselimo se novim izletima!
