Osvrt na sedmi izlet OPŠ 17G HPD Runolist
Grižane 26. 10. 2025.
„Uzalud vam škola, ako uvijek sja sunce“
Sedam je za mnoge sretan broj. No sudeći prema vremenskoj prognozi, najavama vodiča i raspoloženju polaznika kada se nekoliko dana prije ovog izleta na ekranima mobitela za nadolazeći vikend pojavila ikona kiše i grmljavine, dalo se naslutiti da nam sedmica donosi sve, samo ne pozitivu. Međutim, ipak smo mi SEDAMnaesta, sunčana generacija i naravno da je sreće bilo, što zbog ne tako crnog vremena cijelim putem, što zbog dužeg spavanja zahvaljujući pomicanju sata, a što zbog izostanka čvorova. 😉
„Nemrem“ – jedna od najučestalijih misli u trenutku kada zazvoni budilica u zoru. Mrak, pogled prema ruksaku, spremanje i dolazak na već nam dobro znani parking kod INA-e. Izvor motivacije i hrabrosti vidimo u nasmiješenom glavnom vodiču Goranu koji nas popisuje bez i da nas išta pita. Njegovo pamćenje imena i prezimena već nakon prvog upoznavanja u rujnu dovoljno govori o njegovim sposobnostima i posvećenosti planinarskom poslu. 😊
U 7 sati pospano, ali optimistično busom krećemo prema centru Grižana gdje nas čeka rođendanska jutarnja kava. Draga Iva, zahvaljujemo i želimo ti još puno osvojenih planinskih vrhova i obronaka. ❤️
10 je sati, sparina je u zraku, sunce se probija kroz sive oblake, a mi se zagrijavamo uz stručnjaka Antu. Nakon toga, vodiči formiraju vrata, prebrojavaju nas te naša tura službeno počinje. Polako hodamo stazom prema Kaštelu Belgrad, ubrzo radimo pauzu za skidanje (!!) i usprkos najavljenoj prognozi, nanosimo kremu za zaštitu od sunca. Zatim prolazimo pored crkve Gospe snježne, potom slijedi put Kalamaruše nakon čega čujemo najdražu nam rečenicu: „Ljudi, sad nam slijedi malo strmiji dio, skidajte gornje slojeve, prekuhat ćete nakon 5 minuta“.
Krećemo brojati Kamene stupi, dok još imamo daha i koncentracije. Borimo se sa skliskim stijenama, blatnjavim tragovima, granama i uskim puteljcima pritom udišući miris kadulje koja nas prati sve do vidikovca odakle se pruža impresivan pogled na kvarnerske otoke.
Tek što smo malo odmorili, okinuli nekoliko fotografija i pronašli savršeni kamen na koji možemo sjesti a da se skotrljamo niz padinu, dolazi novo Goranovo upozorenje: „Ljudi, sad ćemo u obilazak špilja, imamo sajlu i provaliju. Ne gledajte prema dolje i ne izigravajte heroje, okrenite se prema stijeni.“
Jesmo li odradili i to? Jesmo, uspješno i veselo, u dvije grupe, bez većih poteškoća. Tako smo osvojili gornju i donju Karlovu peć te krenuli natrag prema ostavljenim stvarima na vidikovcu. Dok snažno koračamo i preskačemo kamenje kako bi se domogli ruksaka i štapova te krenuli dalje planiranom rutom, nad nama se stvaraju sivi oblaci, a nekoliko kapljica na ruci podsjeti me zašto je planina predivna sve dok ne postane varljiva.
Kiša se pojačava, vadimo kabanice, nestašno slijedimo vodiče kroz žbunje te zbijamo šale pokušavajući ignorirati zvuk grmljavine koja nam daje signal da je sada najpametnije skratiti rutu i sigurnim putem doći do busa. Uz pokoji zabrinuti pogled prema nebu i sa znojem na čelu to smo zahvaljujući ekspertizi naših vodiča i učinili.
Tijekom istezanja saznajemo da će zbog vremenskih neprilika ovo biti prvi vikend bez učenja čvorova te da nam slijedi odlazak u Crikvenicu na ručak i kavu. Odmah nam se pojavio osmijeh na licu, što je dobro došlo za tradicionalnu grupnu fotografiju sa zastavom HPD Runolist i posebnim članom kvarnerskog izleta – malom crno-bijelom mačkom koja nas je nakon grmljavine i kiše vjerno pratila većim dijelom puta prema busu.
Sedmi izlet odrađen. Prvi izlet s kišom i grmljavinom, prvi izlet bez čvorova i prvi izlet s počasnom četveronožnom pratnjom pokazao je da i ne tako idealni uvjeti mogu stvoriti idealno iskustvo, jer u konačnici: uzalud nam škola ako uvijek sunce sja. 😊
Vlatka
