Dva osvrta na izlet

Istočna Medvednica – šumskim putevima iz Markuševca 7. 12. 2025.

Iva:

S obzirom na to da je ovo osvrt na izlet neću pričati o svojim dojmovima kao školarca 17 generacije OPŠ, samo ću reći da sam čvrsto odlučila i nakon školice, šetati s ekipom Runolista kad god mogu.

Tako je i bilo, prijavila sam se za izlet „Istočna Medvednica“, pogotovo što na tom dijelu zagrebačkog gorja nisam bila. Slabije je posjećen, ali zato je zajamčena tišina i užitak u prirodi.

Izlet smo započeli kod crkve u Markuševcu. Odmah sam se razveselila kada sam ugledala Mariju, moju kolegicu iz 17G. U početku smo asfaltiranim cesticama kročili do ulaza u šumu, pozdravljajući pokojeg stanovnika Markuševca. Dobrim dijelom puta pratio nas je i seoski vodič, predivni pas, pazeći uz naše vodiče da ne bi krivo skrenuli.

Uz potok Trnava smo stigli do Gorskog zrcala zanimljive ravne vertikalne kamene plohe na kojoj alpinisti, speleolozi i pripadnici HGSS-a vježbaju penjanje.

Staza dalje vodi do strmog dijela puta, ali nakon što se savlada, za nagradu slijedi položen i vrlo lijep dio staze najprije kroz miješanu, a zatim kroz dobro očuvanu crnogoričnu šumu.

Laganom šetnjom stigli smo do Hunjke, dijela grebena Medvednice preko kojeg prelazi cesta koja spaja Zagreb s Hrvatskim zagorjem.

Cijelim putem nas je pratilo sunce, ali nažalost izlaskom do Male Hunjke to se promijenilo, magla je prevladala. S livade Hunjka se inače pružaju vidici na Hrvatsko zagorje, a za lijepog vremena i na slovenske planine.

Nakon ručka i finih štrudli od jabuke, drugom stazom smo se lagano spustili nazad do polazišta i uz osmijeh na licima pozdravili do idućeg izleta.

Što reći, osim:

Podsljemenski kraj za dušu i oči raj!

Marija:

Friško iz svoje školice prijavila sam se na svoj prvi društveni izlet s Runolistom, Istočna Medvednica. Ovaj dio Medvednice nije mi poznat pa mi se činilo savršeno provest jednu nedjelju po nepoznatim putevima naše domaće gore. Dodatni poguranac za prijavu je bila glavni vodička, predraga Tonka, koja je moju 17G pratila na školskim izletima te sam ju tada imala prilike upoznati. Kao što je Ivu razveselilo vidjeti mene, mene je još više razveselilo njeno nasmiješeno lice dok sam joj ususret dolazila na mjesto polaska. Tijekom hodnje uživala sam u šumskim putevima, razgovorima s drugim planinarima i svježem zraku. Na izletima uvijek uhvatim i malo vremena za sebe pa tako ni ovaj put nije bio iznimka. Naša ne prevelika grupa lijepo je napredovala po ponegdje malo blatnim putevima, uz koji poteži uspon, ali i ravniji predio. Bilo je svega po malo, suncem obasjanih stabala, ali i guste magle. Sve u svemu, za mene predivan početak mojih planinarskih uspona i zasigurno potvrda da je Runolist bio pravi izbor za to.