Hodanje

Od kad nam noge postanu stabilne, hodamo. Prvo, kao mala djeca, brzo i nezgrapno grabamo nogama prema nekom cilju. Kako odrastamo, tako se ciljevi mijenjaju i pritom i naše hodanje. Zamjenjujemo ga svakim vozilima ili pomagalima, cijele dane sjedimo i gledamo u laptop. Napravimo bezbrojne korake dok odlazimo po kavu ili u dućan, ali pritom ne osjećamo zadovoljstvo. Kako se vratiti onom prvotnom osjećaju zadovoljstva kad smo kao mala djeca došli do nekog cilja?

Danas sve više ljudi kreće ponovo hodati. Uče ispočetka na novom terenu. Kreću na planine. Planinarenjem opet koristimo svoje noge i hranimo svoje tijelo novom aktivnošću i svježim zrakom, pritom uživajući u pogledima koji nas okružuju na planinama. Kako bi nam planinarenje bilo najugodnije, moramo znati pravilno hodati kako bismo izbjegli bolove, nezgode i ostale rizike koji bi nas mogli opet odvratiti od hodanja.

• Hodaj polagano

Ne brzaj. Planina će biti tu i danas i sutra i za 10 godina. Nađi svoj tempo, uskladi ga s disanjem i nemoj juriti. Planinarenje nije utrka. To je cjeloživotni hod.

• Pazi na položaj tijela

Za vrijeme hodanja često nosimo ruksake ili neki teret na leđima. Nemoj se pogrbiti kao srednjoškolac, pazi na težište i laganim nagibom prema naprijed olakšaj si položaj.

• Cijelim stopalom gazi i na ruke pazi

Nismo balerine, zato ne hodamo po prstima, nveć na planini hodaš punim stopalom i čvrsto gaziš po tlu. Rukama ne radimo akrobatske pokrete jer cijenimo ljude koji su iza nas, a ne želimo ih baš opaliti po glavi. Ruke su najčešće na štapovima (više o upotrebi štapova slijedi u drugom tekstu) ili slobodno idu u ritmu tijela uz naše tijelo. Možemo ih staviti ispod naprtnjače ako si želimo rasteretiti teret. Ne budi frajer/ frajerica i ne drži ruke u džepu. Kad se popikneš bit ćeš ti drago što si poslušao ove savjete.

I za kraj, pažljivo promatraj stazu! Naravno, vidici su predivni i sigurno želiš okinut koju fotku. Slobodno! Ali pritom stani i kad si gotov, kreni dalje da se slučajno ne oklizneš sa staze ili udariš u neku zalutalu granu. Priroda nije uređen asfalt grada i tu moramo paziti kako se po njoj krećemo. A sad kreni hodati!

Vedro!