Osvrtna izlet

GOLICA (SLO) dana 08.06.2025.

Golica (Zapadne Karavanke)

Izlet je počeo prilično rano, a sami start iz Zagreba u 5:15 sati te prva kava u 7 sati najavili su planinarsku nedjelju. Tura kreće u naselju Planina pod Golico gdje su nas dočekali niski oblaci koji su sakrili poglede prema našim destinacijama. 

Nakon kratkog uvoda glavnog vodiča, uz lagane kapljice kiše, polazimo u avanturu. Kroz šumu hodamo do pastirske kućice. Tu smo napravili prvu pauzu za okrjepu poslije čega nas je dočekao uspon preko pašnjaka na kojem su nas krave zbunjeno promatrale iz magle i pitale se kamo idemo. Magla nam je uskratila pogled prema vrhu, no na trenutke dozvolila pogled u nizinu prema početnom selu. S obzirom na našu brojnost i različite brzine kretanja, dalje se dijelimo u dvije grupe: jedna grupa nastavlja zacrtanim putem direktno prema Golici, a druga grupa kreće prema usputnom vrhu Klek.

Prema Kleku nas i dalje prati magla pa izlazak na sam vrh nije pružio očekivane poglede, ali je nama bilo dovoljno zanimljivo za napraviti jednu grupnu maglovitu sliku. Karavanke se ovdje pružaju uz slovensko-austrijsku granicu pa smo dolaskom na vrh Klek (kojeg Austrijanci zovu Hahnkogel) iz Slovenije na kratko prešli u Austriju. Nakon silaska s Kleka prema sedlu kretali smo se otvorenom šumom i počelo je nenajavljeno razvedravanje. Uspon prema vrhu Golica dodatno je “raspršio” grupu jer smo svi hvatali krasne poglede što se s jedne strane pružaju prema Julijskim Alpama, a s druge prema dolini Drave u Austriji.

Dolazak na vrh Golica donosi više sunca i dopušta uživanje u prirodnim ljepotama. Ponovo okupljeni s prvom grupom ne zadržavamo se predugo, jer nas je, osim sunca, dočekao i vjetar. Nastavili smo ponovo u dvije grupe; sada se jedna spuštala direktno prema domu, a druga grupa kreće prema Maloj Golici kako bismo uhvatili zadnje ovogodišnje poglede na „poznata“ polja narcisa.

Nakon duže pauze u domu – Koči na Golici gdje smo se svi okupili, ispred doma smo napravili fotku za pamćenje te krenuli natrag prema busu. Spustili smo se šumskim putem, prošli kraj slapa namještenog za slikanje i izašli na asfaltnu cestu koja je najavila završetak hodačkog dijela.

Stigavši pred bus uslijedilo je presvlačenje, istezanje te zasluženi odmor u busu. Uz brzinsko zaustavljanje za osvježenje, zadovoljni kako nas je vrijeme poslužilo vraćamo se opet puni dojmova. Kako je sve odlično proteklo, izgledalo nam je kao jedan rutinski odrađen izlet pa nismo ni slutili da je našem glavnom vodiču Petru to bio prvi službeni izlet u ulozi glavnog vodiča HPD Runolist… a prvi se pamte…

Vedran K.