Osvrt na izlet
COLROTONDO I LAGO DI FUSINE (ITA) dana 7.6.2025.
Rano jutro, pola šest, naša grupa putuje…A sada vi? ….Moja Milena. U busu miriše na jabuke jer njih nosimo kao za frendove, uz sve te fine sendviče i kiflice, konzerve tune i salatice, energetske pločice i orašaste plodove bez kojih ne ide se u planinarske pohode pa tako i na osvajanje vrha Colrotondo (1.481 m) i obilazak bajkovitih Laghi di Fusine. Putovanje je započelo na najbolji mogući način – uz osmijehe i dobro raspoloženje te nije trebalo dugo da svi zaboravimo na rano ustajanje jer tko je još vidio vikendom spavati poslije 5.00 h.
Kad smo stigli u Italiju i na našu polaznu točku, uputili smo se prema čarobnim Laghi di Fusine smještenom podno masiva Mangarta. Ovo jezero, sa svojim kristalno čistim vodama koje reflektiraju okolne vrhove i šumsko zelenilo, ostavlja dojam da ste zakoračili u predivnu bajku. Hodali smo oko gornjeg i donjeg jezera, uživajući u miru i ljepoti krajolika. Svaki put kad bi nam se ukazao savršen kadar za fotografiju, nismo ga propustili – jer takvo savršenstvo zaslužuje biti podijeljeno i na društvenim mrežama.
Uspon na Colrotondo bio je pravi užitak. Staza, iako strmija, bila je zahvalna za hodanje, a vremenski uvjeti gotovo idealni – tu i tamo lagani povjetarac i dovoljno sunca da nas grije, ali ne i iscrpi. Naš glavni vodič Živko, uvijek korak ispred, s osmijehom je držao tempo i moral visoko, dok su naša pluća ipak ostala mrvicu u podnožju.
I naši pomoćni vodiči su s istim entuzijazmom neumorno skakali od začelja do čela kolone, poput pravih planinarskih anđela čuvara – stalno u pokretu, no, s radarom za posrnule, znojne i one koji su zaboravili da je uzbrdo stvarno uzbrdo.
Pogledi koji su se otvarali pri svakom zavoju bili su pravi dar za umorne noge – pogotovo kada smo napokon stigli na sam vrh. Pogled s Colrotonda oduzima dah – Alpe na dohvat ruke i nepregledna prostranstva prirode koja nas podsjećaju zašto volimo planine.
Po povratku kući, sad već poznata i spaljena ekipa OPŠ 16G uspjela je u busu podići na noge i izletnike koji su nas na početku puta gledali u čudu, pomalo svjesni da u ovom busu nema spavanja jer čim zatvoriš oči netko ti gura keks u usta, drugi urliče hitove iz 80 tih i 90 tih dok vozač potiho razmišlja da nas izbaci na prvoj mogućoj benzinskoj pumpi.
Izlet smo zaključili uz pokoju pivicu i jednu bocu Antiquea čiji sadržaj smo mogli tek liznuti kako bi i drugi osjetili blagodati tog eliksira života. P.S. Molim poštenog nalaznika te bočice od 0.1l da sljedeći put ponese i manju jer nismo mi navikli uzeti cijeli gutljaj.
Šalu na stranu, srce mi je puno zadovoljstva kao ruksak na početku ture: težak i pretrpan, ali pun dobrih emocijama koje ne želiš da odložiš sa strane.
P.S. Kako se ništa ne događa slučajno tako niti početak osvrta s malo modificiranim stihovima pjesme Milena od Novih Fosila nije slučajnost. Za one koji ne znaju upravo ta pjesma je postala himna OPŠ 16G tzv. dvostruke osmice.
Danas smo ekipa koja se toliko zbližila i zavoljela da, vjerujem, mogu slobodno reći u ime svih nas – s ponosom i uz našu prepoznatljivu dobru energiju uvijek rado zapjevamo:
Milena generacijo moja
Da smo se ranije sreli
Milena generacijo moja…
Vaša Anamarija #dvostrukaosmica
