Osvrt na četvrti izlet OPŠ 17G HPD Runolist
Zavižan 4. 10. 2025.
Vrijeme radnje subota ,5 ujutro. Nakon uporne zvonjave budilice dižem se ,iako umorna i još uvijek u polusnu, navlačim na sebe robu koju sam pripremila večer prije. Zovem Uber koji dolazi za samo nekoliko minuta pa se lagano poput lopova šuljam iz stana kako ne bi probudila ostale ukućane i Pika, malog psa koji je nedavno postao naš novi član obitelji.
Vozač Darko proklizao je Zagrebačkim ulicama poprilično brzo pa sam na mjesto radnje stigla dosta ranije (ovo posebno napominjem jer sam prethodni izlet stigla 7 minuta prije kretanja, a svi dobro znamo da naši dragi vodiči ne vole kada mi učenici kasnimo).
Nekolicina točnih, kao i ja ovaj put, već je stigla i cupkajući čekala da se otvore vrata autobusa. Naime, temperatura ujutro bila je dosta niska, pogotovo za nas zimogrozne pa smo jedva čekali ući u topli autobus. Ubacili smo sve stvari i u 6 sati, ni minutu kasnije, već smo se vozili prema našem odredištu. Ugodnu vožnju, osim kave na odmorištu Sokolovac, uljepšala je i ukusna bučnica koju je napravio jedan od naših planinara.
Nešto prije 9:30 stigli smo na parking Babić Siča (ulaz u NP). Krenulo je oblačenje i zadnje pripreme prije početka naše nove avanture. Naravno, i ovoga puta naš školarac Ante pripremio je naše kosti i zglobove za višesatni uspon.
Napokon spremni. Goran, naš glavni vodič s ostalim vodičima provjerava našu opremu, formiraju se vrata kako bi se prebrojili školarci i avantura može početi.
Krenuli smo stazom Tragom čovika prema vrhu Velika Kosa. Uspon je bio zahtjevan, na trenutke sam lagano hiperventilirala no svi smo se relativno uspješno dovukli do vrha. Moram napomenuti da smo dio uspona koristili i ruke što mi je osobno dodatno začinilo ovu našu lijepu avanturu ka vrhu. Da bi doživljaj bio potpun vodič nam je omogućio pogled pauzu pa smo osim divljenja prekrasnom krajoliku uspjeli i napraviti koju lijepu fotku.
Dolaskom na vrh malo smo se odmorili i već za dvadesetak minuta krenuli dalje put Botaničkog vrta. Nažalost, nismo se dugo zadržali već smo kratko bacili pogled na biljke i sad već u ozbiljnom tempu krenuli dalje prema Velikom Zavižanu.
Pogled koji puca s vrha Zavižana teško je riječima opisati. Naše prekrasno more i otoci s jedne, a Velebitski vrhovi s druge strane doslovno ostavljaju bez daha.
Vjerujem da je ovom našem pogledu svakako pridonijela i vremenska prognoza koja nas je „pomazila“ pa smo imali prilike uživati u sunčanom i suhom danu.
Oko 16 h stigli smo do doma Zavižan gdje smo imali pauzu za ručak i omiljene nam čvorove. Ovoga puta naučili smo kako se radi dvostruki zatezni čvor. Goran, naš vodič, imao je strpljenja pokazati nam čvorove više puta, jer ruku na srce ne možemo se pohvaliti da ih baš brzo usvajamo😊
Za „odmaranje“ od naporne čvorologije poslužio nam je zadnji, kratki uspon na vrh Vučjak nakon kojeg smo se Stazom zviri vratili do Babić Siče.
S obzirom na to da se naša avantura bližila kraju na red je opet došao naš Ante koji nam je pokazao vježbe istezanja za naše sad već umorne noge.
U autobus smo se s radošću ukrcali, neki su ubrzo utonuli u san, a šećer na kraju svakako je bio medvjed kojeg smo vidjeli kako bezbrižno hoda po šumi uz cestu.
Za kraj mogu reći da je meni ovaj izlet bio najbolji do sada. Veliku zaslugu svakako ima glavni vodič Goran koji se zaista potrudio da dio svog bogatog planinarskog iskustva prenese na nas.
Gorane, hvala ti na tome.
Vedro,
Dina E.
