Krenuli smo sretni i veseli u privatno organiziranom prijevozu na novu runolistašku pustolovinu u susjednu nam Bosnu i Hercegovinu gdje su nas spremno iščekivali članovi istoimenog društva iz Bihaća. Nakon prelaska granice naš stručni vodič i predsjednik društva Mehmed Zahić nas je dočekao na dogovorenom mjestu nalaska te odveo do sela Zavalje gdje smo parkirali automobile. Tu smo se također našli s ostatkom društva i krenuli laganim tempom po markiranoj stazi oko 11 sati. Staza je bila srednje zahtjevna i šumovita što nam je olakšalo uspon s obzirom na vrućinu. U dobrom društvu uz smijeh i priču, nakon dva kraća odmora na pojedinim točkama staze (Bukva i Preslo) sretno smo se uspeli na Opaliti vrh (1225 mnv) s kojeg se pruža fantastičan pogled na okolne planine kao i na sam grad Bihać. Također se pruža pogled i prema najvišim vrhu planine Plješevica koja predstavlja prirodnu granicu između naših zemalja. S Opalitog vrha krenuli smo dalje prema planinarskoj kući Pahuljica. Dolaskom na Šabinu Gredu odnosno pred Pahuljicu zasluženo smo se opustili i odradili odmor. Domaćini su pripremili grah za sve koji je bio izvrstan i okrepljujuć.
Nakon kratke stanke od pola sata deset pojedinaca se zaputilo prema Crnom Vrhu dok je ostatak članova ostao još neko vrijeme kako bi se podružili. Naš vodič Haris iz PD Runolist Bihać objasnio nam je detaljno kamo nas vodi i kako izgleda staza. Bili smo pripremljeni na zahtjevan uspon nakon silaska s Pahuljice na makadam putem kojegmo došli do staze koja vodi na sam vrh. Morali smo proći dosta strm uspon po markiranoj ali nepokrčenoj stazi. Nakon 50 minuta uspješno smo se uspeli na 1562 mnv gdje smo neko vrijeme uživali u predivnim vidicima na Korenicu, Bihać i sve okolne planine do kojih je sezao pogled. Na povratku nas je ulovio mrak no sretno smo stigli do početne točke, sela Zavalje, otkud smo prijevozom stigli do planinarskog doma Plješevica gdje nas je dočekao ostatak ekipe koji je nešto prije stigao s Pahuljice u sam dom. Skupljenih dojmova nakon večere smo se družili i pričali ispred doma te uživali u zasluženoj pivi. San je doista bio sladak a noć provedena u domu mirna.
Naredno jutro rano smo se ustali, doručkovali, spremili i krenuli u devet sati prema NP Una. Prvo smo posjetili Slapove u Martin Brodu u kojem se nalazi najveći kompleks slapova u Nacionalnom parku „Una“, a nekad je ovdje postojao veliki broj mlinova i bučnica. Nakon upijanja prirodnih ljepota i ispijanja kave u lokalnom kafiću, krenuli smo prema Štrbačkom buku.
Štrbački buk visine 24,5 m predstavlja najviši i najspektakularniji vodopad u Nacionalnom parku. Uređenim drvenim putem prošli smo dio obale oko samih slapova. Zaista vrijedno posjeta!
Izlet smo priveli kraju s ručkom u restoranu gdje smo po preporuci domaćina jeli najbolje ćevape u Bihaću.
Bilo nam je predivno i svakako ćemo se vratiti opet zbog predivne i očaravajuće prirode kao i zbog divnih i simpatičnih domaćina.Do sljedećeg izleta, planinarski pozdrav!
Slike govore više od tisuću riječi!
Stranice hpdrunolist.hr koriste kolačiće (cookies). Upotreba kolačića pomaže nam da Vam osiguramo što bolje korisničko iskustvo te unaprijedimo funkcionalnost stranice. Više informacija o kolačićima potražite u našoj izjavi politika privatnosti.
PrihvaćamPolitika privatnosti
