Osvrt na izlet

VILENSKI KUKOVI I JAMA MAMET  13.09.2026. (NEDJELJA)

I tako se probudim ja u subotu u 5 ujutro. Tko je mene na to natjerao… Ali ništa, već sam se prijavila na izlet i sve je bilo spakirano pa sam se ipak odlučila za ustajanje iz kreveta. Prvo sam stavila samo vestu na sebe, ali sam onda nadodala jaknu i bez obzira na to se poprilično smrznula dok smo čekali bus.

Uslijedila je malo duža vožnja, za vrijeme koje sam još lagano kunjala da probam nadoknaditi san. Stali smo u Macoli i maznula sam jednu pirošku sa sirom za doručak, pa onda još malo drijemanja.

Kad smo stigli, presvukla sam se u svoju anti-sunce odjeću, dugu UV majicu, šešir i sunčane naočale. Ponosna sam što sam uspjela ne izgorjeti, premda je dan bio jako sunčan i lijep.

Krenuli smo drito uzbrdo, po makadamu, što u tom trenutku stvarno nije bio problem. Društvo je bilo ugodno i opušteno smo čavrljali uspinjući se.

Nakon nekog smo vremena skrenuli u šumu, zatim je uslijedio jedan malo gadniji uspon za vrijeme kojeg smo svako malo stajali kako bismo svi ostali skupljeni u formaciji, a i da se malo odmaramo i uživamo u pogledu. Ovo je prvi izlet na kojem me netko od vodiča pitao je li mi u redu tempo, osjećam li se u redu, žulja li me nešto… Osjećala sam se sigurno – kao da im je stvarno stalo do nas i da sve prođe u najboljem redu. Osim toga, prvi sam puta vidjela da vodiči koriste walkie-talkieje za komunikaciju i to mi se činilo vrlo profesionalno i praktično. Inače planinarim u Planinarskom društvu Grafičar (i ovako i s prijateljima i obitelji), ovo mi je bio prvi izlet s Runolistom.

Stigli smo na vrh tog ogromnog brda i otvorila se velika zdjelasta čistina (ponikva) koja je bila vrlo skladna na svoj način, među visokom travom nalazili su se razbacani grmovi i drveće, ali bez nekog međusloja visokog raslinja. Baš sam si razmišljala kako se takav ekosustav prirodno razvije, jer je djelovao nekako ljudski uređeno.

Prošli smo čistinu i još jedno brdo i onda stali na kratki odmor prije nego što smo išli vidjeti jamu. Znala sam da je duboka i glavni vodič Zoran nam je rekao da je otvor širok 60 metara, ali sam u tom trenu mislila da se nešto zabunio jer mi je to djelovalo puno previše za moje poimanje jame. Međutim, kad sam je ugledala ostala sam zabezeknuta. To je bila toooliko ogromna jama da joj se nije vidjelo dno, niti blizu, i bila sam potpuno fascinirana njome jer nikada prije nisam vidjela nešto takvo. Efekt je bio još veći jer se nisam unaprijed mentalno pripremila za nju. Vraćala sam se gledati ju nekoliko puta i razmišljala o čovjeku koji je skočio s padobranom unutra, mora da je bio osjećaj kao da skačeš u bezdan…

Nakon toga smo još hodali, malo stajali, posjetili dva vrha s predivnim pogledima na okolna brda i na more i prošli kraj jako zanimljivih reljefnih oblika, jedne ogromne strme stijene i nekoliko stijena s otvorom kod tla, sličnim onom koji je na naslovnici izleta. Meni su djelovali kao ulazi u portale ili kao jako fora smjerovi za penjanje. Vidjeli smo i škrape i kamenice koje je voda izdubila u kamenu, oni su nam dobro došli za pridržavanje dok smo se penjali.

Sve mi je bilo lijepo i divno do samoga kraja. Stvar je u tome da smo dosta stajali po putu pa se izlet malo odužio, stoga pred kraj nismo baš imali vremena za odmor. Ja inače kad planinarim najčešće idem na Sljeme i onda se žičarom spustim, tako da zapravo rijetko vježbam silazak. A u tom trenutku sam već i bila dosta umorna od cjelodnevnog hodanja i taj zadnji dio mi je stvarno bio zahtjevan – bio je makadam (onaj s početka ako se sjećate) i bilo je dosta sklisko i morali smo paziti kako i gdje gazimo. Htjela sam samo sjesti na miru da mi se noge opuste jer su me boljela stopala i koljena. Ipak sam se na kraju nekako dovukla do dolje i odahnula kad sam sjela.

Nakon toga smo busom otišli do obližnjeg restorana gdje smo bili rezervirali porcije janjetine i svinjetine. Međutim, ja si nisam ništa rezervirala nego sam planirala samo nešto drugo naručiti jer baš i ne volim janjetinu i svinjetinu, ali sam zbog nesusretljivosti konobara na kraju završila s porcijom janjetine. Bolje išta nego ništa, malo proteina da mi se mišići oporave.

U busu sam opet dremuckala i kad smo se vratili već je bila ponoć. Naposljetku, svi smo se razišli svojim kućama nakon još jednog lijepog dana provedenog u prirodi, umorni ali zadovoljni.

Lucija