Dva osvrta na izlet
TRIGLAVSKA JEZERA 31.8. – 1.9.2024.
ZVONI ALARM, nisu još ni 4 sata.
Nikad mi nije bila jasna ta ekipa koja se budi tako rano da bi bez ikakvog razumnog razloga dobrovoljno hodala uzbrdo i nakon toga nizbrdo. Gori su od ribiča…
Kod prosječnog planinara koji se budi u 4 ujutro problem se najvjerojatnije nalazi u desnoj strani moždane hemisfere u plićim dijelovima čeonog režnja.
Još je više zabrinjavajuća dijagnoza ekipe koja se budi u 4 da visi na sajlama i penje ferate. Tu je problem kompliciraniji i nalazi se dublje, najvjerojatnije u neokorteksu, najdubljim dijelovima temporalnog režnja ili u talamusu.
Povrh toga, očigledna je činjenica da problem svakog planinara i planinarke leži u potisnutom sjećanju iz najranije mladosti kad im dominantna muška figura nije dozvolila da se popnu na kauč…
Sloveniju smo prošli brzinski. Stigli smo do Bohinja. Ispred nas se nalazi staza Triglavskih jezera. Glavni vodič je Ivana što je samo po sebi garancija da će izlet biti fenomenalan.Na putu prema gore prolazimo kroz osiguranu klinčanu stazu. U hladu je ugodnih 30 °C, uspon je dosta strm, a neki planinari izgledaju da bi ih bilo dobro poškropiti posvećenom vodicom.
Prolazimo kraj prvog jezera te nastavljamo u smjeru Koče pri Triglavskih jezerih.
U neposrednoj blizine Koče nalaze se Dvojna jezera koja su zaista prekrasna, čovjek bi se naprosto poželio okupati u njima, ali već i nevini pogled na njih govori da su jezera vrlo hladna pa ta ideja otpada u samom početku. Stižemo i do Koče pri Triglavskih jezerih gdje ćemo i prenoćiti. Tu radimo pauzu. Ekipa oko mene kreće tamaniti sendviče u maniri Vučića kad doručkuje sendvič od parizera. Piva od 7 eura mi ima bljutav okus pa sam primoran piti rakiju.
Poslijepodne je rezervirano za uspon na Malu Tičaricu gdje Ivica potvrđuje status planinara s najboljim cardiom. Sat na njegovoj ruci registrirao je prosječno 185 otkucaja u minuti. Navečer je atmosfera izuzetno vesela. Nejc špila harmoniku a Mojca pleše.
Vodička ekipa sjedi za stolom i naočigled svih prisutnih dogovara sutrašnju igru lovica. Pobjednik igre na sljedećem izletu dobiva tretman masaže čarobnih ruku gospođe Tanje. U slučaju izjednačenog ishoda ubačena je klauzula da tretman masaže pripada autoru osvrta. Dogovor je sljedeći: Formirane su dvije grupe.
Grupa A od 22 člana će krenuti u 7h uzbrdo prema Prehodavcima na dodatno iscrpljivanje. Prema slovenskim markacijama potrebna su dva sata uzbrdo do tog prekrasnog planinarskog doma što znači da grupa B ima 2 sata prednosti i na silazak dolje kreću svježi.
Grupa B kreće nizbrdo u 9 sati. Kao završna točka igre lovica određena je bukva s crveno-bijelom planinarskom markacijom na nadmorskoj visini 743 metra na planinarskoj stazi Savica-Dom na Komni. Pa, tko prvi njegova djevojka…
S obzirom na veliki ulog, Zoki načet ozljedom koljena i Daniel kao kapetani ekipa postali su jako kompetitivni; onako obučeni u crno, u oku neutralnog promatrača, podsjećaju na Riđana i Dimnjačara. U prvom kolu draftanja obje ekipe su iskazale interes za Marijana. U drugim kolu draftanja ekipa A odabrala je visokogorce Živka i Antonia. Ekipa B bira Luku i Antoniju kao najsimpatičnije vodiče. Pregovori oko Marijana su se otegnuli duboko u noć….
ZVONI ALARM, ugašen je, ZVONI ALARM, ugašen je, ZVONI ALARM, ugašen je, ZVONI ALARM, ZVONI ALARM, ZVONI ALARM,…ROCKY 4!!!
Sad je već budan i svizac na Prehodavcima… Ekipa A kreće uzbrdo prema Prehodavcima. Dolazimo do jezera v Ledvicah. Ovo jezero je daleko najljepše od svih! Ljepota ovog jezera je identična ukupnom zbiru ljepota svih ostalih jezera WinZip-anih u jedno.
Pogled na ovo jezero izaziva isti dopaminski učinak kao pogled na miss Venezuele. Penjemo se na sve višu nadmorsku visinu i zrak postaje sve rjeđi i rjeđi. Kreću halucinacije, iznenada ispred mene hoda ni manje ni više nego Tom Cruise u gojzericama marke Dolomite za koje tvrdi da je kupio u suvenir shopu kad je bio na Runolistovom izletu na Dolomitima!Ne vjerujem ni ušima ni očima!
Ajde, još bih povjerovao da Tom Cruise skače motorom s Male Tičarice i da se spušta padobranom do Koče pri Triglavskih jezerih, ali da hoda do Prehodavaca??? Svašta!!! Do Koče pri Prehodavacima stižemo 15 minuta brže od slovenskih markacija iako smo usput odradili nekoliko fotosešna.
Visinska bolest uzima maha, situacija u mojoj glavi nikako nije dobra, najbolja terapija za moje stanje bi najvjerojatnije bile boce s kisikom. Pričinjavaju mi se svisci, Tom sjedi pored mene i kažiprstom mi pokazuje granicu Slovenije i Austrije u obližnjoj dolini. Još mi samo fali da mi se ukaže zlatorog, jednorog ili rozi kiboko!!!
Nakon sati i pol spuštanja grupa A vraća se do Koče pri Triglavskih jezerih, tu je određena izuzetno duuga pauza jer Daniel kao veliki kavalir samoinicijativno odlučuje dati Zokiju dodatnih pola sata prednosti. Krećemo u smjeru bukve. Tempo je umjeren, svako malo bude kraća pauza za popiti vode. Čak se i nebo naoblačilo.
U jednom trenutku kao zlatna sablja munja procijepa nebo, a grom zatutnji decibelskom silinom Tunguske eksplozije, zazvučalo je kao da je Zeus, starogrčki bog, vladar Olimpa, bog neba i grmljavine, poslao svog šegrta da ispeče zanat u Triglavskoj oblasti.
Iz tog razloga tempo se malkice ubrzava. Prolazeći kroz borovu klekovinu ostavljamo kamene Triglavske vrhove iza nas te ulazimo u bukovu šumu. Među planinarima se pročuo glas da su metle grupe B u vidnom polju te iz tog razloga svi planinari dodaju gas kao što Mamić dodaje gas kad dovodi Boška Balabana.
Kreće kaos! Pravila više ne vrijede, nitko ne slijedi utabani planinarski put, svatko ide svojom prečicom, svatko bira svoju vertikalu. Planinari grupe A izgledaju kao horda razularenih šumskih partizana koja kreće u juriš na vlak nakon Prsanove detonacije. Svi razmišljaju samo o bukvi s planinarskom markacijom!
Do bukve s markacijom grupa A i grupa B stižu u skoro identično vrijeme, pobjednik će se odlučiti naknadno jer je ishod izuzetno tijesan te se ne može odrediti golim okom. Snimka fotofiniša je poslana na dodatno pregledavanje u VAR sobu u prostorije Runolista na Ribnjaku.
Laganim korakom obje grupe spojene u jednu kreću nizbrdo. Na silasku cijela grupa staje te uz molitvu i minutu šutnje odaje počast prerano preminulom Nikoli Kezeli, vodiču Runolista koji je nažalost na tom mjestu prije četiri godine otišao na onaj svijet.
Stižemo i na ručak do Koče pri Savici. U Sloveniji apsolutno svako jelo uključuje kiselo zelje, čovjek bi pomislio da cijela Slovenija boluje od skorbuta. Nimalo me ne čudi da jelo kojem je glavni i skoro jedini sastojak kiselo zelje zovu govnač.
Također, nimalo ne bi začudilo da Janez Janša ili Borut Pahor kao dokaz slovenstva tamane kiselo zelje na POP TV-u kao što Vučić tamani parizer na RTS-u. Čudi me jedino da su ljudi i dalje gladni populističke propagande koja nam se svakodnevno servira u svim mogućim oblicima.
Ali najviše od svega me čudi i nikako ne mogu shvatiti zbog čega je tako mali broj ljudi spreman slijediti svoje snove iako je naš vremenski put ekvivalentan tek sićušnom zrncu pijeska u pustinji vremena.
Josip R.
Drugi osvrt
