Osvrt na izlet

Staza krša i kuša, Ljubavna staza – 19.10.2025.

Čim je objavljen raspis za Stazu krša i kuša, proradili u meni geni kameni te pomislih: To moram doživjeti. Obradovala me, kao i sve pospance, činjenica da se iz Zagreba polazi tek u 6.30.

Veliki govornici rijetko su šaljivi ljudi. Mara, naša vodičica, nije ni imala namjeru glumiti  velikog  govornika ili velikog zabavljača, no svejedno nas je prvim obraćanjem dobro nasmijala. Naime, pred  Kupjakom Mara je uzela mikrofon u ruke te glasno i jasno rekla: „Pauza za wc i kavu od 7.45 do 7.55.“ Isti tren u autobusu je zavladala nevjerica: 10 minuta??? Da bi smirila duhove, Gabi šapće Mari da je to malo. Mara velikodušno produžava pauzu za još 5 minuta. Tad se planinari, ko djeca kad im ukradeš najdražu igračku, glasno pobuniše i Mara jedva prozbori da će pauza trajati punih pola sata.

Budni i razdragani jer smo imali vremena za kojekakve potrebe, nastavili smo put do Jadranova gdje smo se iskrcali i upoznali sve vodiče. Već pri prvim koracima pomislili smo da bi se ova staza mogla zvati i Mirisnom stazom, opojan miris kadulje pratio nas je gotovo do kraja puta. Čim smo kozjom stazom izbili na stjenoviti greben, oduševljeno smo promatrali Velebit na jednoj te Jadransko more na drugoj strani. Poželjela sam poput Velog Jože leći i ispružiti se tako da mi glava bude u naručju Velebita, trup na grebenu ponad Vinodolske doline, a umorne noge u moru. Dugačkim bih rukama premještala kamenje gradeći mekanije staze zaljubljenicima u ovu kamenu ljepotu.

Oko podneva smo stigli na vrh Sopalj odakle nam se kao na dlanu pružao pogled na oživljena sela u velebitskom podnožju. Nakon odmora i okrijepe pored ruševina stare crkvice nastavili smo hodati zadovoljni vremenom koje nas je istinski pomazilo. Da je padala kiša, bilo bi teško hodati po takvom kršu.  Kad smo stigli na plato iznad Crikvenice, imalo smo priliku uživati u filmskim kadrovima Suncem obasjanog mora, njegovih otoka i otočića. Naravno da su tu „pale“ fotke za dugo sjećanje na ovaj planinarski raj. Nastavak puta značio je hodanje po Ljubavnoj stazi – tko zna kakve sve tajne ova staza čuva… Crikvenica nas je dočekala raširenih ruku, radili su i kafići i slastičarnice te smo se brzo smjestili na terase pored mora – kruna izleta.

Povratak je tekao po planu, planinari se dohvatili mobitela, pregledali more fotografija pristiglih u grupu, a onda uz povremeni smijeh i zadirkivanje utonuli u privid sna.

Hvala Mari i svim pomoćnim vodičima za ovo divno planinarsko iskustvo.

                                                                                                                            Dinka