Osvrt na izlet

RATITOVEC (SLO) 25.5.2025.

Subotnje jutro, 6:02. Krenuli smo iz Zagreba s dvije minute kašnjenja čekajući djevojku koja je krivo navinula sat. Ta „djevojka“ sam upravo ja pa sam tako i dobila za nagradu zadatak da sastavim ovaj osvrt. Što reći- sat je bio navijen srcem, a ono očito živi u nekoj drugoj vremenskoj zoni. Destinacija – Slovenija, točnije planina Ratitovec gdje su nas čekali sunce, oblaci i prekrasni vidici koji oduzimaju dah i to ne samo zato što smo hodali uzbrdo.

Izlet se sastojao od 20 planinara i čak 7 vodiča – brojka koja ulijeva sigurnost, ali i pomisao da će netko sigurno primijetiti ako negdje pokušamo neopaženo šmugnuti. Glavni vodič Živko vodio je grupu idealnim tempom dovoljno brzo da se ne ohladimo i redovito je javljao onome to je zadnji da zatvori vrata, radi propuha.

Kod raskršća Vratca, grupa se podijelila: nas 15-ak odlučilo se popeti na Kosmati vrh ili na našem hrvatskom jeziku – Dlakavi vrh, dok je manji dio ekipe produžio direktno na Gladki vrh, visine 1667 m.

Sljedeća postaja bila je Krekova koča gdje je uslijedilo zasluženo opuštanje.

Neki su kupili knjižice za žigove – jer što vrijedi vrh ako nema pečata?

Drugi su pak eksperimentirali s lokalnim pivom i raznim sličnim  „izotoničnim napitcima“.

Grah je navodno bio jako dobar sudeći po vjetrovima koji su kasnije zapuhali, a za kobasicu nisu stigle nikakve prijave.

Odmoreni i lagano uspavani od topline kamina iz koče, nastavili smo prema Altemaveru, najvišem vrhu dana s ponosnih 1679 m. Pogled s vrha i dalje je bio je spektakularan.

Na povratku prema autobusu koji nas je čekao kod Bohinjskog sedla hodalo se lagano i fizički i duševno, jer smo shvatili da smo nekako izlet iz K2 kategorije pretvorio u K3.

Kako? To ostaje misterij poznat samo Živku i Dadi.

Svakom čitatelju ovog osvrta preporučujem ovaj prekrasan izlet ……a uz malo sreće, ako zakasni, sigurno mu ne gine i zadatak pisanja osvrta 😉

Monika T.