Osvrtna izlet
Preko Medvednice do Stubičkih toplica 21.02.2026.
Moja draga, pomalo luda prijateljica Andrea predloži izlet:
“Hajmo preko Sljemena do Stubičkih Toplica, laganih dvadesetak kilometara.”
Ja, pametna kakva jesam:
“Ma može! Pa ja svaki dan hodam s pesekom. Što je to za mene.”
Bože dragi… koja greška.
Krenuli mi uzbrdo prema Sljemenu.
Tu sam, realno, umrla tri puta.
Stajem svakih deset metara, gledam u brdo i razmišljam:
“Je li kasno da se pravim da sam zaboravila nešto doma?”
Moram zahvaliti vodičima na nadljudskom strpljenju –
nudili su da mi nose ruksak, da jedem, da pijem, da dišem…
U jednom trenutku sam očekivala da mi ponude i helikopter za evakuaciju.🤣
Ali dobro, kod mene u životu ne postoji opcija odustajanja.
Ja sam tip osobe: ako sam već krenula patiti –
patit ću do kraja.
Kad smo se konačno popeli, ja si mislim:
“E super, sad ide nizbrdo, sad će biti lagano!”
Je, lagano klizanje prema dolje.
Tehnika spuštanja:
ubodi petu – ubodi štap – napravi piruetu – nasmij ljude iza sebe.
Mislim da sam putem izvela barem tri umjetnička klizanja i jednu baletnu točku.
Ali ljudi su se smijali, atmosfera je bila super i na kraju –
stvarno predivno iskustvo.
Jos je bilo stani – skidaj ruksak – skidaj gamaše – veži žnirance (došlo mi je i da idem bosa)))
Došla sam doma sva upaljena, popaljena i polupokretna.
Penjem se na kuhinjske ljestve da dohvatim nešto s elementa i u tom trenutku pomislim:
“Bože… ne opet uzbrdica.”
Uglavnom, topla preporuka svima.
Predivan izlet.
Na kraju – stvarno predivno iskustvo.
Priroda, društvo, smijeh… sve top.
PS: obavezno ponesite žnirance koje možete vezati barem 12 puta putem.🤣
Silvija L.


