Osvrt na šesti izlet OPŠ 19G HPD Runolist

Paklenica 17.-18. 10. 2026.  

Ako bih ovaj izlet morala opisati u samo jednoj rečenici, rekla bih bez razmišljanja: ovo je bio jedan od najljepših izleta u mom životu! Ali nemojte me preozbiljno shvatiti jer ja to često kažem. Vikend iza nas u Nacionalnom parku Paklenica bio je pun pogodak – od penjanja i učenja pa sve do pomicanja vlastitih granica i uspomena koje ostaju.

Krenuli smo odmah usponom na Anića kuk. Sam uspon po kamenitom terenu bio je težak, a da stvar bude bolja, naletjeli smo i na poskoke, na koje su nas i prethodno upozorili na ulazu u Park. Kad smo stigli na vrh, kao i s većine vrhova, pogled je bio nevjerojatan, ali ovaj je možda bio i ljepši od svih do sada!

Nakon vrha, preko Jurlina stigli smo do našeg Planinarskog doma Paklenica. Spavanje u domu bilo je izazovno, ali i to ima svoje čari. Ekipa se zbližila, zafrkavala, pjevala, igrala društvene igre – bilo je veselo i zabavno.

Nedjeljno jutro započeli smo hodom prema špilji Manita peć. Posjet špilji bio je izuzetno edukativan, a posebne pohvale idu vodiču koji očito uživa u svom poslu te svoju strast nastoji prenijeti i na posjetitelje.

Silazak u kanjon Velike Paklenice bio je za mene “šećer na kraju”. Naši naj, najbolji vodiči omogućili su nam penjanje po stijenama, što mi je otkrilo novu ljubav i već sada znam da je to moj sljedeći korak!

Vikend smo zaokružili opuštanjem u Starigradu uz, naravno, meni najvažnije kupanje u moru, a zatim i uz dobru hranu i piće!

Veliko hvala svim našim vodičima – posebno glavnom vodiču  koji su nam ovo omogućili jer bez njih ništa od ovoga ne bi bilo moguće.

Dubravka