Osvrt na prvi izlet OPŠ 17G HPD Runolist

Medvednica 13. 09. 2025.  

U subotu, 13. rujna 2025., bio je prvi izlet 17. generacije Opće planinarske škole na Sljeme, najviši vrh Medvednice (1033 m). Okupljanje je bilo u 7:30 kod tunela u Gračanskom dolju. Svi smo došli s osmijehom, dobrim raspoloženjem, neki sa podočnjacima od izlaska večer ranije; neki malo manje, neki malo više krmeljavi. Suptilna inspekcija gojzerica je bila obavezna😊

Pomno smo odslušali savjete glavnog vodiča Igora o sadržaju ruksaka/opremi, upotrebi  štapova, a potom odradili zagrijavanje uz vodstvo kolege školarca Ante koji je kineziolog i fizioterapeut. Mislim da svi znamo koga ćemo zvati u slučaju bolova i grčeva!

Uspon smo započeli penjanjem iznad tunela pa nastavili stazom 17 i prešli na Leustekovu stazu. Vrijeme je bilo gotovo idealno za planinarenje što se temperature tiče, ali nam je svima padala teško velika količina vlage u zraku. Pomoćni vodiči su bili divni kao “psi čuvari”, čuvali su nas i ostale posjetitelje jedne od drugih😊. Nakon nekoliko kraćih odmora i otprilike 3 sata hoda stigli smo do vrha Sljeme stazom 15. Neki su bili brži, neki sporiji, ali svi smo došli do vrha i nitko nije odustao.

Vrijeme na vrhu smo iskoristili za predah i grupno fotografiranje. Ostala sam dužna suškolarcu Hidru, neka me podsjeti na Kleku.

Povratak smo započeli ranije poslijepodne stazom preko Puntijarke gdje je većina uživala u obaveznom grahu s kobasicom i štrudli od jabuke u planinarskom domu.

Tijekom povratka smo napravili dulju stanku koja je poslužila vježbanju čvorologije. Hodanje s užetom/zamkom simo tamo, osmice, upletene osmice, gledanje užeta lijevo, desno, odozgora odozdola, moljakanje pomoćnih vodiča: “daj pokaži još jednom” po 10. puta, isprobavanje s lijevom i desnom rukom pa na kraju slaganje užeta – svima je bilo zanimljivo. Jednostavno jer su svi shvatili da uže može spasiti život i da je smrtni grijeh stati na uže.

Oko 17:30 smo se vratili na početnu točku kod tunela, odradili istezanje i zapljeskali jedni drugima.

Ova subota me opet podsjetila koliko je planinarenje lijepo i da to ne mora biti neko ekskluzivno daleko planinarsko odredište da bi se osjetili mir i sloboda, da bi se mozak ispraznio od smeća. Ima jedna izreka: „Putovanje je cilj, cilj je putovanje“. Isto je i s planinarenjem, samo planinarenje je cilj; jer osim što jača tijelo, jača nešto još važnije-dušu.  

I na kraju veliko hvala svim vodičima i suškolarcima na divnoj suboti u prirodi!

Valerija