Osvrt na izlet

POKLJUŠKA SOTESKA (POKLJUŠKI KANJON)i HOTUNJSKI VRH (1107m), SLO 25. 07. 2026.

25.7. se održao posljednji izlet Runolista za ovu ljetnu sezonu te smo njime ušli u pauzu koja će trajati sve do posljednjeg vikenda mjeseca kolovoz. Za zadnji izlet prije ljetne stanke, naš poznati vodič Gabrijela, ili Gabi od milja, odlučila nas je povesti u susjednu nam Sloveniju skroz do Bleda, odnosno Nacionalnog parka Triglav. Lokacije koje smo taj dan posjetili su kanjon Pokljuška soteska, te Hotunjski vrh (1107mnv) s kojeg seže pogled na moćne i lijepe Julijske Alpe te na Bledsko jezero. I da… posjetili smo restoran kojemu sam zaboravio ime (pretpostavljam da je nešto slovensko)… Uglavnom hrana je bila odlična.

Pa da krenemo od početka. Polazak s Velesajma je bio u 6 ujutro. Zanimljivo kako mi je 6 ujutro postalo prihvatljivo. S obzirom da nekad krećemo i u 5 ujutro, više nego zahvalan sam kada je polazak predviđen u 6. Od razno raznih ljepota i čudesa koje sam vidio u Sloveniji, najviše mi se dojmila prazna Zagrebačka obilaznica i prazna Slavonska Avenija. Prizor koji se ne viđa često. Došavši na Velesajam, javio sam se vodičima te sam ubrzo shvatio da su svi vodiči za taj dan žene. Nije bilo muškog vodiča. Prva pomisao u glavi mi je bila: ‘Ove će nas negdje strmoglaviti.’ Ali ipak moram pohvaliti naše cure koje su bile više nego izvrsne i kao svaki put, hodaju točno po onoj granici profesionalnosti, odgovornosti te opuštenosti i zafrkancije. Ulazim u bus s laganom nervozom ali vrlo brzo se opuštam kada ugledam poznata i draga mi lica. Iako nisam siguran da drugi dijele iste osjećaje kada vide mene. Recimo samo da imam reputaciju te da sam na glasu.

Prvobitni plan je bio da prvo odemo na Hotunjski vrh, a poslje njega da odemo do kanjona. Međutim, kada smo došli u Sloveniju, plan se preokrenuo. Prvo smo išli u kanjon a tek onda na Hotunjski vrh. Ali to je kad su žene vodiči. Takva je ženska priroda; promjenjiva, kaotična, nepredvidljiva. Jedan tren ovako a drugi tren već onako. Pa još je davne 1920. švicarski psiholog i psihijatar Carl Jung izjavio da žene…. Moje isprike, odlutao sam od naše teme. Vratimo se na kanjon. Pokljuški kanjon se nalazi u sklopu Nacionalnog parka Triglav te je uistinu nevjerojatan svojim izgledom. Kanjoj je netaknut što znači da ljudska ruka nikada nije djelovala na njega. Osim malog drvenog mostića koji je sagrađen kako bi kanjon čovjeku bio pristupačniji za pogledati ga izbliza i obići ga. Netaknut, a s druge strane napravljen kao da ga je majstorska ruka pravila. Šetnjica kroz njega je jako lagana i ugodna. Svakako preporučujem svima koji traže bijeg za vikend da otputuju tamo te kvalitetno provedu svoje vrijeme. Na mostiću smo se slikali a s obzirom da ja nemam naviku izvaditi mobitel i fotografirati, u sjećanje sam si urezao sliku te sam ju doma nacrtao. Ispod se nalazi crtež planinara Runolista kako stoje na drvenom mostiću. Tehnika: crna grafitna olovka te zelena akrilna boja. Stil: realizam.

Kao što vidite, bilo nam je super. Zabavili smo se. Nakon kanjona smo krenuli na Hotunjski vrh koji se nalazi par minuta od kanjona. Između kanjona i vrha je taj spomenuti restoran. Imali smo izbor tko ne želi na vrh, mogao je odmah sjesti u restoran i hladiti se dok smo mi ostali po jakom suncu koje je taman počelo grijati, nastavili smo svoj hod na vrh. Spomenuti Hotunjski vrh je na nadmorskoj visini od 1107 metara. Put do njega nije naročito težak ali zbog jakog Sunca svi smo nekako samo što prije htjeli to obići i spustiti se nazad do restorana. S vrha se vidi svašta. Na tablama piše što se točno vidi ali nisam obraćao pažnju na table tako da vam ne mogu reći što sam vidio. Prepoznao sam Bledsko jezero. Ali ne morate biti Sherlock Holmes da biste među drvećem i planinama uočili jezero. Našao sam jedino fotografiju table na kojoj piše: Prelepa Gorenjska. Tako da valjda se s tog vrha vidjela upravo ta Prelepa Gorenjska. Ja mislim da su to oko nas Julijske Alpe a ako nisu neka me netko ispravi. Ako ovo uopće itko i čita??? Da li ljudi čitaju osvrte???

Sišli smo s tog vrha, otišli u restoran, okrijepili se te uputili nazad prema busu. Putem do Zagreba, s lijeve strane smo iz autobusa mogli pratiti (mislim da su to Julijske Alpe). Nekolicina je pratila tamu ispod svojih kapaka a neki su se smijali i veselili. Stigli smo u Zagreb te sam pomislio, jako lijep i simpatičan izlet.

Velike pohvale našim vodičima:

Gabi. Glavni vodič. Uvijek izvrsna i svima nam draga.

Zgodna mlada plava vodička kojoj sam zaboravio ime ali mislim da je Maja ili Matea. Siguran sam da je nešto s M. Uglavnom buduća vodička koja je već na ovome izletu dobila priliku samostalno voditi dionicu izleta te se pokazala da je dorasla zadatku.

Tu su također naše vodičke Arijana i Dantea bez kojih ovaj izlet nebi bio to što je bio.

Iskreno se nadam da nisam preskočio nekoga od vodiča. Ako jesam, moje isprike. Uglavnom, to je to od mene. Pozdrav!