Osvrt na izlet

Mosor – Perun 8. – 09.11.2025.

Dragi Runolisti,

Fabijanov poziv na izlet na Mosor došao mi je kao “ponuda koju ne mogu odbiti” jer, sram me priznati da ja, odrasla u Splitu nisam još nikad bila na Mosoru! Bezbroj puta sam prošla pokraj njega, gledala ga izbliza i izdaleka, ali penjala se nisam. Kakva greška!

Subota je, krećemo na vrijeme sa zbornog mjesta. Ekipa raspoređena u tri kombija. Voze nas naši vodici: Fabijan, Ferdo i Živko. Do Splita dolazimo bez problema, a čak i vječno zagušenu magistralu od Splita do Podstrane uspješno prolazimo i lagano se s nje odvajamo prema Mosoru. Mosor brzo pokazuje svoju uzbudljivu narav jer naši vozači trebaju puno vještine za prolazak kroz oštre okuke i uspone. No kako Runolist ima najbolje vodiče i ovaj izazov je uspješno svladan! Dolazimo do parkirališta s kojeg se širi prekrasan pogled na obalu, more, otoke, ali naše planinarske duše su već u modu “oštri start” pa pomalo i zanemarujemo krasnu panoramu i brzo se pripremamo za prvu dionicu staze. Cilj nam je doći do PD Umberto Girometta gdje smo smješteni. Do doma vodi lagana krška staza koju smo pregazili za cca 45 minuta u društvu velike grupe mladih školaraca iz Trogira. I oni su vjerojatno u školi dobili “ponudu koju nisu mogli odbiti” i zatekli se na Mosoru. Bilo je zabavno slušati njihove žalopojke o tome kako su pospani te su umorni te ih bole noge te su gladni …žedni. Smijem se u sebi dok razmišljam o tome što oni sada o nama misle! Sigurno da nam nisu sve na broju kad tako veselo „pod punom opremom“ gazimo stazu!

Ispred doma nas dočekuje magare (ipak smo u Dalmaciji!), njegovano, sjaji se k’o perla. Vidi se da ga uvažavaju, da se lijepo brinu o njemu i poštuju njegova radnička prava (a to danas, priznat ćete i nije često). Naime, mago pošteno zarađuje svoj kruh i tu nije za ukras nego za dostavu svega što domu treba za besprijekorno funkcioniranje. Dobrodošlicu nam iskazuje i šjor Špiro koji vodi ovaj lijepi dom, a Fabijan nas odmah obavještava da se zbog vremenskih uvjeta mijenja plan hodanja tako da teži dio staze  (do Velikog Kabla) odrađujemo u subotu, odmah nakon što se osvježimo u domu, a lakši dio staze (do Peruna) ostavljamo za nedjelju.

Nakon kratke okrepe krećemo na stazu, prolazimo kraj ruševina starih kamenih kuća u čijim zidovima su se sakrile smokve, drača….no ubrzo ih i mi napuštamo kao i njihova čeljad desetljećima prije i grabimo prema kamenu Mosora.

Staza na početku pitoma pa se krećemo opušteno, malo i čavrljamo (a to je uvijek znak da je staza relativno lagana), a onda se u jednom trenutku Fabijan okrene i kaže da ćemo sada osim nogu koristiti malo i ruke! Da malo!! Fabijanov glas nas upozorava: Pazite! Držite razmak! Budite oprezni…itd, itd.!

Ali mislim da malo tko čuje jer odjednom ona pitoma staza postaje uzbudljiv izazov, zagonetka…zahtijeva i noge i ruke…zahtijeva taktiku u svakom sljedećem koraku! I iako pratimo vodiča i iako su nam pomoćni vodiči pri ruci (poseban pozdrav strpljivom Igoru) staza traži da se maksimalno osobno uključimo i fizički i mentalno. Grabimo četveronoške, preskačemo, balansiramo na vrhovima kamenja, tražimo čvrsta uporišta, promišljamo, planiramo…procjenjujemo se… Igramo se s kamenom na kamenu! Nadmudrujemo stazu! Adrenalin je tu! Vrijeme leti! Umor se ne osjeća! Osjećaš samo taj kamen koji ti prkosi, izaziva, vara te…i koji želiš pobijediti… U ovoj igri pobjeđujemo mi jer svi prolazimo najljepši ali i najzahtjevniji dio staze bez  problema. Nakon “adrenalinskog parka” nastavljamo po nešto mirnijim stijenama, ali još dovoljno izazovnima i uzbudljivima i na licima nam vidim ponos i zadovoljstvo jer sve uspješno, pod budnim okom naših vodiča, svladavamo. Naš dragi Živko kaže da “grebenarimo” (ako on laže meni i ja lažem vam) i osjećaj je odličan. Idemo od vrha …do vrha… Svladavamo Velik Kabal koji otkriva sve tajne našem pogledu ali uspješno čuva tajnu svoga imena (ako netko nađe pouzdan podatak kako je dobio ime…častim!)

Vrijeme leti! Mrak bi se brzo mogao spustiti pa Fabijan odlučuje da zadnji vrh Ljubljan ostavi kao mamac za dolazak na Mosor sljedeće godine.

To se pokazuje kao mudra odluka jer kad je adrenalin popustio na lakšem dijelu staze shvaćamo koliko smo umorni.

Zadovoljni ulazimo u dom gdje nas dočekuje miris domaće “kužine”, u loncima se krčkaju kiseli kupus, grah (kad se spoje dobijete “jotu”), gulaš…

Domaćica vješto kormilari kuhinjom pa istovremeno i kuha i poslužuje i nas i ekipu PD Mosor koja je došla na usavršavanje visokogorskih tehnika spašavanja i vježbu pružanja prve pomoći u planinama.

Nakon večere, kuda koji mili moji…naše dečke smo izgubili zbog nogometa (ali bar je Hajduk pobijedio!!), ali srećom dragi Mosorani nam dopuštaju da ostanemo na izvrsnom predavanju o lavinama koje je za njih održao član HGSS-a Frane Bebić. Na predavanju shvaćamo koliko je važno poštivati prirodu i njenu snagu, ali i koliko pažljivog planiranja stoji iza svakog uspješnog planinarenja.

Ekipa Mosora nas zove i na druženje uz vatru (ipak su svi planinari jedna velika obitelj) no nakon predavanja shvaćamo da nam je Mosor uzeo dosta energije i povlačimo se na spavanje.

Nedjelja počinje opušteno spoznajom da nas očekuje lakši dio izleta; brdo Perun. Staza je duga, ali nakon jučerašnjih uzbuđenja dođe nam kao šetnja.

Lakoću staze koristimo da se družimo, upoznajemo novu ekipu, čavrljamo s već poznatima! Gazimo stazu, opušteno uživamo u druženju i vrijeme brzo prolazi. Ova staza nam osim ugode hodanja nudi i prekrasne vidike. Pogledu nam se otkriva ljepota Splita (i okolice) koji se kao biser sakrio u školjci Mosora i Kozjaka! Vidimo otoke rasute po moru! S druge strane vidimo ljepotu Imotske krajine! S treće strane nas mami Biokovo na neki budući izazov! Ljepota kamena i ljepota pogleda se stapaju u uzbudljiv doživljaj:

Kamen prkosi

Mi plešemo s njime

Duše pjevaju

I na kraju, dragi čitatelji, planinari, sigurno će neki od vas reći da u ovom osvrtu ima više emocije nego korisnih podataka. I u pravu ste! Ali meni je ovaj izlet bio baš to, uzbuđenje staze prvog dana, toplina i domaća atmosfera planinarskog doma (u kojem i lijepa biblioteka stoji!), ljepota pogleda na moj rodni kraj drugog dana i kao i uvijek na našim izletima najvažnije; ljepota druženja s vama i povjerenje u naše vodiče koji su nas i ovaj put u dobrom raspoloženju i sigurno vratili kućama.

Tina R