Osvrt na izlet

KOPAČKI RIT  07. 02. 2026.

Kad se pojavio plan izleta u Kopački rit, pomislih, čuj planinarenje, a gdje su planine?! Hm, možda bi prikladnije bilo recimo, “nizinarenje” pa sam u početku malo bio i skeptičan oko izleta, a i vremenska prognoza nije bila baš optimistična.

Ali s obzirom na to da idu moje drage prijateljice Kristina i Vlasta, idem i ja, a i optimizam se vratio jer s njima dvjema, naravno i s ostalim planinarkama i planinarima nikad nije oblačno, s osmijehom i veseljem sigurno tjeramo slavonsko sivilo dalje od nas.

Kišno zagrebačko jutro….okupljamo se kod Velesajma oko 6 h, gdje nas čeka bus i vodiči te zauzimamo najbolja mjesta (za par praznih mjesta u busu se pobrinula Petra i popunila svojim brucošima s faxa da paze na nas vječne apsolvente). Ostavljamo sve svoje privatne i poslovne probleme na parkingu i konačno krećemo.

Prva pauza otprilike na pola puta, a većini i prva jutarnja kava, kroasan…itd (rakiju već popili u busu dok glavna vodička Petra nije gledala)  i nastavak puta.

Oko 10 h stižemo pred dvorac Tikveš gdje nas dočekuju ljubazni domaćini i uskoro krećemo u obilazak dvorca.

U obilazak nas vodi stručna voditeljica Ivančica, a kao uvod u sve, u maloj kino dvorani uz kokice gledamo kratki dokumentarni film o nastanku i povijesti dvorca od 1918. god do danas. Dobro, nije bilo kokica, ali kao da je…

Nakon filmića idemo u prekrasan edukativno informativni obilazak cijelog dvorca prilagođenog svim uzrastima, a pogotovo mlađoj populaciji, jer je veći dio u modernoj digitalnoj verziji.

Oko 12 h, nakon fotkanja i razgibavanja nožica, napokon hodanje…. prema najbitnijem zašto smo i došli – Kopačkom ritu. Lagano šetamo kroz gustu hrastovu šumu i uz potoke po kojima plivaju prekrasni labudovi. Usput radimo kraće pauze za laganu okrjepu iz ruksaka (a u mislima čobanac i fiš).

Nakon par sati stižemo u centar prirodne ljepote Baranje, a i Slavonije – Sakadaško jezero, najdublje jezero u parku i uživamo u neopisivom doživljaju flore i faune koje ovo područje pruža.

Naravno, pauza za fotkanje i snimanje i već pomalo umorni i gladni krećemo na dogovoreno mjesto gdje nas čeka bus i vozi do eko centra i restorana Zlatna greda na baranjske specijalitete.

I tu nas opet dočekuju ljubazni domaćini širokog srca i osmijeha velikih kao slavonske ravnice.

Fiš i čobanac su vrhunski i taman dovoljno ljutkasti da bi se ugasili finom graševinom (ovaj put bez skrivanja pred Petrom jer ipak smo zaslužili malo popiti, osim vozača, njemu sok i kava).

Nakon dobrog vina i finog kolača (Dunavski valovi)  ipak moramo natrag… Iako bi sigurno neki ostali i prespavat pa sutra još obići ostatak, a ima se i što obilazit.

Puni lijepih dojmova, uz laganu muziku DJ-a planinara, vozimo se nazad i hvala Bogu sretno stižemo u zagrebačku stvarnost.

Kopački rit, izlet, mjesto koje bih svakako preporučio svima, jer to je naš biser prirode koji je sada dostupan svima, a ne samo njima.

Kad ti se puta zaželi rit, odvedi je u Kopački rit, ali samo uz društvo HPD-a RUNOLIST.

Hvala svima na lijepom druženju, a vodičkama na vođenju.

Marinko