Osvrt na 7. izlet OPŠ 16G Hpd Runolist

Zavižan 10.5.2025.

Zavižanski vrhovi 

Sedmi izlet Opće planinarske škole, 16. generacije, bio je ujedno i jedini velebitski izlet u programu – uspon na Zavižanske vrhove. Put autobusom od Zagreba do ulaza u Nacionalni park Sjeverni Velebit trajao je tri sata, no vrijeme je, kao što to obično biva u dobrom društvu, prošlo brzo. Ranojutarnji polazak započeo je uz Valentinine mekane kiflice koje su brzo nestajale po autobusu, dok nas je Goran B., pričom o svom ličkom zavičaju, uvodio u krajolik koji nas je čekao. Tako je, uz toplinu Valentinine kuhinje i Goranovu priču iz srca Like, jutro počelo baš onako kako treba kad se ide na Velebit – toplo i veselo.

Staza nas nije mazila: oko devet sati hoda po krševitom terenu, bez mogućnosti prehrane u domu – ruksak je bio naša jedina kantina. No, kao što to uvijek biva u 16G, hrana se nesebično dijelila. Gojkine kobasice, Goranov gacki sir s rotkvicom, Natašin rižot od liganja i Draganine domaće energetske pločice samo su neke od delicija koje su kružile među nama.

(autorica ovih redaka možda je malo sklonija iću (i piću), no, dosta o tome.)

Uspon na Veliku Kosu stazom Tragom čovika nagradio je svaki napor – s jedne strane pogledima prema Kvarnerskim otocima (Goli otok, Sv. Grgur, Prvić i Rab), a s druge prema gustim crnogoričnim šumama Sjevernog Velebita (vidi fotografije). Putem smo nailazili na razne tragove života – ili preciznije, na tragove probave: kravlje, ovčje, pa i zečje. Neki su u tim prizorima prepoznali dragu uspomenu na djetinjstvo na selu. Drugi su samo pazili gdje staju.

Jedan od zabavnijih trenutaka dana dogodio se u domu Zavižan, gdje smo imali tečaj čvorova. Naime, kad je glavni vodič, Goran Žorić, odlučno ušao s namjerom da nas izvede van kako bismo prema planu i programu odradili “čvorologiju”, upit jedne polaznice škole „Gorane, štaš’ popit’?“ bio je dovoljan da i profesionalac popusti pred toplinom doma i atmosferom. Čvorovi su se tako ipak vezivali – ali u blagovaonici doma Zavižan, uz nešto manje kisika, ali puno smijeha.

Po povratku s planine dobro su sjele i tople pive koje su čekale u autobusu, a nismo propustili stati i kod sirane Runolist, gdje smo napunili ruksake gackim sirom, runolistom, velebitskim, skutom i škripavcem. Svakako pripremite gotov novac ako planirate tu stati, jer kao pravi OPG ne primaju kartice. Dino nas je potom u autobusu počastio sirom povodom rođendana, a Kristijan mu je stručno asistirao. Tako su veselu atmosferu u povratku dodatno začinili Dinov rođendan, Kristijanov smijeh te glazbeno nadmetanje Anamarije i Leonarde.

I da – ovim putem zahvaljujemo glavnom vodiču Goranu, koji nam je u povratku za Zagreb izašao u susret i dopustio kratko zaustavljanje na benzinskoj „radi WC-a“ (čitaj: kupovine pive), ali na drugi pokušaj više nije nasjeo.

Zavižan nas je podsjetio zašto volimo planinarenje – i priroda i ljudi učinili su ovaj izlet (i školu) nezaboravnim.

Leonarda S.