Osvrt na izlet.
UČKA
PLOMIN – SISOL – BRSEČ 05.03.2023.
Sa Runolistom sam već bio na nekoliko izleta, ali ovo je bio moj prvi izlet sa njima otkako sam i službeno postao njihov član.
Sastanak je kad i inače, rano ujutro, 5:45, istočna strana dvorane Vatroslav Lisinski. Naš vodič Damir je najavio pun autobus. I dok smo se svi lagano skupljali, ljudi oko nas je bilo sve više i više. Veliku većinu ni ja ni moji prijatelji oko mene nikada nismo vidjeli, što zapravo nije uopće čudno jer na izletima uvijek bude novih ljudi, ali ovdje je bilo nekoliko desetaka nepoznatih lica, a nas je trebalo biti 50ak na izletu. I tako dok se masa ljudi povećavala, došlo je i objašnjenje – HPD Željezničar (čije je sjedište odmah u ulici iza Lisinskog) je također tu nedjelju išao na izlet. Ubrzo su došla oba autobusa, te smo se svi podijelili, a mi lagano krenuli prema Istri.
Do Plomina nas je čekala vožnja od otprilike 3 sata koju smo skratili pauzom iznad Rijeke na Vratima Jadrana, a već nakon Ravne Gore smo iza sebe ostavili hladni i snježni kontinent te ušli u vedri i suncem obasjan Kvarner.
Oko 10:00 sati smo bili u Plominu, pripremili se, presvukli te uz Damira na čelu i Zorana na začelju lagano krenuli prema današnjem cilju – vrhu Sisol.
Sam početak uspona je bio pravi za zagrijavanje. Dovoljno strm da nas ne ubije odmah na startu, a opet dovoljno u hladu i šumi da nas zaštiti od vjetra i sunca. Pogledi koji pucaju sa te staze su pridonijeli tome da taj uspon ni ne osjetimo. S jedne strane gledamo na termoelektranu Plomin sa Istarskim nizinama u daljini, a s druge na Plominski zaljev i Jadransko more. Što se više penjemo to vidici s te staze postaju sve ljepši i ljepši sve dok na vrhu ne izađemo na planinske livade i praktički imamo cijelu Istru i Plominski zaljev na dlanu.
Dolazak na otvorene planinske livade je značio još jednu stvar – buru. Uz par otpornih na vjetar koji su ostali dosljedni kratkim rukavima, mi ostali smo ipak nabacili vjetrovke na sebe.
Staza od livada do Sisola vodi po kamenjaru otvorenom sa svih strana. Naoblake nema, i u onim trenucima kada bura popusti osjetimo koliko bi nas sunce fino ugrijalo kada uopće nebi puhalo. Nakon što smo prošli vrh Bukovo (771m) i dobrih 5km uz vrlo dobar tempo, pitamo Damira kada će neka malo duža pauza. Vodič Damir nas stručnim i mirnim glasom uvjerava da izdržimo još 20 minuta i onda ćemo doći do šume podno vrha u kojoj nebi trebalo uopće biti vjetra. I znate što? Bio je u pravu. Za 20ak minuta smo stigli do šume, zauzeli svoje pozicije i gozba je mogla početi.
Nakon zasluženog odmora krećemo na vrh koji se doslovce nalazi odmah iznad te šume. Vidici s vrha su ograničeni, ali to nas niti najmanje ne sprečava u našem naumu da okinemo par stotina fotografija i ovjekovječimo taj uspon.
Vrh je osvojen, a mi krećemo lagano dalje prema konačnom odredištu – Brseču. Sam spust sa Sisola je kamenit i vodi po vršnom grebenu sve do sedla na kojem se križaju staze prema Vojaku i Brseču. Od tog sedla, kao što se većina složila – ništa posebno. Spust kao spust, a jedino što ga je uljepšavalo je bio pogled na Kvarnerski zaljev, Rijeku te otok Cres i pomisao da nas na kraju te staze čeka autobus.
U 15:00 sati ili otprilike 5 sati nakon što smo krenuli iz Plomina smo bili kod autobusa i krenula je priča sa početka izleta, samo unatrag. Presvukli smo se, udobno smjestili na naša sjedala, krenuli natrag prema Zagrebu, a zabava u autobusu uz glazbu i vidno raspoloženog vodiča Damira je mogla početi.
Antonio Sardi
