Osvrt na izlet.

Otok BRAČ   29.4. – 1.5.2023.

Pokušat ću ono što je nemoguće pretočiti nešto što se mora doživjeti u tekst, a općepoznato je da jedna slika vrijedi više od tisuću riječi, a ovo je bio divan film sa slikom i zvukom.

Samim okupljanjem kraj dvorane Vatroslava Lisinskog krenulo je ovaj divni izlet. Bilo je rano subotnje jutro, 1:30, kada smo se baš i previše nevoljko ukrcali u autobus jer znali smo da nas čeka jedna poduža vožnja gdje mnogi neće baš oka sklopiti, ali ono što je uslijedilo ispisalo je predivne uspomene.

Kada smo stigli na sam Brač, vozač nas je odvezao i iskrcao u pustinji Blaca gdje smo se razdvojili u dvije grupe. Kako je posjet samom samostanu, muzeju ograničen brojem posjetitelja do 10 u grupi, nas dvadesetak je sačinjavalo jednu grupu, kako su nas u samostanu očekivala dva vodiča.

Prva grupa, predvođena Danijelom, krenula je kraćom krševitom stranom prema samostanu. Druga, predvođena Zoranom, krenula je prekrasnom morskom stranom koja je duža te je namijenjena kao vremenska odstupnica u trajanju ture kroz samostan. Grupe bi zamijenile puteve nakon obilaska samostana pri povratku na početnu točku gdje nas je čekao autobus.

Pustinja Blaca osnovana je u 16. stoljeću (1551) kada su svećenici glagoljaši pobjegli pred osmanskom invazijom i pronašli utočište na otoku Braču. Samostan je izgrađen u dubokom kanjonu, okružen strmim stjenama, što je pružalo dobru zaštitu od pirata i osmanlijskih napada. Prvotno je bio usamljenička ustanova, a kasnije se razvio u samostan s nekoliko stanovnika. U samostanu je bilo i učilište gdje su djeca bila podučavana i davala su danak donoseći jednu cjepanicu drva svaki dan za ogrijev. Svećenici su se bavili pčelarstvom, poljoprivredom, voćarstvom i stočarstvom. Jedna od najzanimljivijih činjenica je astronomski opservatorij gdje je svećenik Nikola Miličević postao poznat astronom i izradio astronomske instrumente. Ujedno se tamo i nalazio, u to vrijeme, najveći teleskop na ovim prostorima, dovezen iz Njemačke, proizveden od tvrtke Zeiss. Zanimljivo je postojanje dokumenata o korespondenciji svećenika s američkim mornaričkim opservatorijem te mnogim drugim svjetskim opservatorijima. N. Miličević je također posjedovao zbirku od stotinjak raznih satova, od kojih su neki izgubljeni vremenom. Pustinja Blaca je proglašena 1963. godine kulturnim dobrom, a od 1992. uvrštena na UNESCO-vu Tentativnu listu svjetske baštine. U samom samostanu nije dopušteno fotografiranje i snimanje, što znači da to ipak morate posjetiti, a tvrdnja s početka je više nego točna – neopisivo.

Nakon obilaska samostana prve grupe, grupe su se na putu susrele i zamijenile puteve, gdje je sada i prva grupa mogla proći uvale, okupati se, točati nožice…

Nakon pustinje Blaca, autobus nas je s početne točke odveo prema Škripu i samom Muzeju Uja. U muzeju Uja dočekali su nas tradicionalnim mediteranskim likerom od Mirte, nakon čega je uslijedilo upoznavanje s procesom proizvodnje maslinova ulja, povijesti okretanja kamena preše – sve u svemu, poučno i lijepo prezentirano. Poslije toga bili smo posluženi s obiljem delicija, raznim džemovima i kombinacijama s kozim/kravlje-kozjim sirom, lokalnim pršutom, odličnim crnim vinom.

Dan smo završili na Bolu, u smještaju na četiri lokacije. Lokacija kuće broj jedan bila je mjesto okupljanja, večere i doručka.

Drugog dana krenuli smo odmah nakon doručka pješice iz Bola prema Vidovoj Gori, najvišem vrhu otoka Brača, a ujedno i najvišem vrhu otoka jadranskog mora. Dan je bio prekrasan, okupan suncem, prava uživancija. Nakon silaska s Vidove Gore uputili smo se prekrasnim šumskim putem na dogovoreni objed u seosko domaćinstvo OPG Gažul, gdje nas je dočekala fina janjetina te teletina ispod peke te odlično crno vino. Nakon objeda uputili smo se u Bol, te je putem pao dogovor o kupanju na Zlatnom Ratu koji su najhrabriji (najluđi) objeručke prihvatili. More je bilo na oko 15°C, ali mi smo uživali. Nakon toga uslijedilo je slobodno vrijeme do večere i fešte koja je trajala do dugo u noć. Prisustvovali smo vatrometu koji je bio kao naručen 😉

Treći, odnosno posljednji dan, bio je lagana šetnja prema Zmajevoj špilji, gdje smo bili predvođeni jedinim licenciranim vodičem, koji je uz stanke pričao o značajnostima samog krajolika i našeg odredišta. Zmajeva špilja je značajan i intrigantan arheološki i speleološki lokalitet na južnim padinama Vidove Gore. Sama špilja, prema nekim izvorima, nastanjena je u 15. stoljeću od strane pustinjaka-glagoljaša koji su koristili špilju. Unutar špilje nalaze se zanimljivi kameni reljefi koji prikazuju likove i simbole iz kršćanske i slavenske mitologije. Najpoznatiji reljef prikazuje zmaja, po kojem je špilja dobila ime. Prvi pisani tragovi o špilji potječu iz 1729. godine, a tijekom povijesti špilja je bila meta pljačke i oštećenja. Vodič je bio vrlo temeljan te je ispričao mnoge teze i proturječnosti te iznio svoja razmišljanja. Tamo smo proveli nekoliko sati slušajući se te priče.

Po završetku posjete Zmajevoj špilji, uputili smo se u Supetar na objed u očekivanju trajekta, gdje se zapravo bližio kraj ovom našem hedonističko-planinarskom iskustvu u izvedbi organizatora ovog izleta Danijela Bara. Zahvaljujem se svim vodičima koji su prisustvovali i upotpunili ovaj izlet, kao i odličnoj ekipi, te se nadam još mnogim ovakvim doživljajima kako u našem društvu, tako i općenito u planinarskim pothvatima koji slijede.

Ukratko, ovo nevjerojatno putovanje na otok Brač bilo je ispunjeno predivnim prirodnim ljepotama, bogatom kulturnom baštinom i nezaboravnim trenucima druženja. Bilo je to iskustvo koje se ne može dovoljno opisati riječima, već se mora doživjeti.

Siniša M.

PDF s planom izleta

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)