Osvrt na drugi izlet OPŠ 12G
Hpd Runolist
Japetić 26.3.2023.
Nakon sljemenskog izleta, gdje smo se upoznali i po prvi put testirali naše mogućnost, napokon smo dočekali drugu etapu naše planinarske avanture.
Nedjeljni izlet( za neke i subotnji) na planinu Japetić u Samoborskom gorju je novi izazov za OPŠ “Runolist”, 12G. Nakon okupljanja kod Lisinskog, krenuli smo put Samobora. Poslije kratke pauze za kavu, zaputili smo se prema Šoićevoj kući, gdje započinje naš uspon. Unatoč otežanim uvjetima zbog radova na cesti, nismo se predali i uspješno smo stigli do podnožja planine.
Prije početka uspona započinje se standardnim zagrijavanjem, čestitkama, željama te podjelom nepopularnih zadataka.
Naš uspon započinje strminom koja nas je dobrano zagrijala. Krenuli smo stazom broj 48 te skrenuli na stazu broj 57, okruženi poljima divljeg luka. Put do planinarskog doma Žitnica bio je ugodan, okružen s puno lijepog cvijeća, vjesnika proljeća, koji su obasjali stazu i dali joj poseban šarm. Naravno šuma nas je iznenadila i s pokojom hrpom zaostalog snijega. Putem dobivamo povlaštene informacije o konkurentskoj grupi Slovenskih planinara, s istim ciljem. Utrka započinje! Zahvaljujući brzoj reakciji naših vodiča, stižemo prvi. Kada smo stigli do planinarskog doma, već je bilo vrijeme za ručak. Tada smo shvatili koliko smo zaista bili gladni. Ručak je bio ukusan, a pogled s terase doma na Jasku predivan.
Nakon ručka, imali smo priliku produbiti znanje vezanja planinarskih, te s/m čvorova, što je korisno znanje za svakog planinara. Zatim smo se uputili prema vrhu Japetić.
Japetić je sa svojih 879 metara najviši vrh Samoborske gore. Proglašen je rezervatom šumske vegetacije, zbog očuvanih prirodnih ljepota. Napose su vrijedni ostaci stare bukove šume, koja se prostire na 29 hektara.
Na samom vrhu se nalazi piramida za razgledavanje, visoka 12 metara. Nekada je ova piramida bila na vrhu Medvednice. Premještena je poslije izgradnje televizijskog tornja na Sljemenu. Na njenoj konstrukciji, pored uzlaznih stepenica, istaknuto je ime i nadmorska visina vrha.
Za konstrukciju je zavaren i planinarski žig, na sveopće oduševljenje svih žigomana (dodatna opaska svima koji vole žigove, uključujući i mene: Nabavite Tintu!)
Pogled s vrha je bio zadivljujući, a vidikovac na vrhu pružao je predivan pogled na okolicu. Popeli smo se na vidikovac, odmorili se i fotografirali u stilu Šime Strikomana. Svi smo se osjećali sretno i zadovoljno, te spremni za povratak u dolinu.
Put prema dolje smo odradili stazom broj 48. Usput smo se divili ljepoti prirode i uživali u druženju. Nažalost, kada smo se vraćali propustili smo uživanje u samoborskim kremšnitama, no to nije umanjilo naše zadovoljstvo i sreću koju smo osjetili zbog predivnog dana provedenog u prirodi.
Vrlo umorni, ali zadovoljni stižemo u Zagreb, te odlazimo osvojim kućama, u iščekivanju sljedećih avantura.
Vedro i veselo!
Luka V.
