Dva osvrta: 7. 11. 20. Lošinj

Evo nas u subotu, puni entuzijazma u 6 sati, svatko sa svoje destinacije po odabiru/autu i krećemo .

Možda smo se sreli putem, možda ne, neki su stali na kavu neki nisu. Najčvršća točka ipak je trajektna luka Valbiska. E pa tu lijepo imamo vremena za kavicu, kolače ili prema odabiru, svašta nešto. Stigli smo na Cres, parkirali u Nerezinama i držali se plana puta, ništa posebno za prepričavanje. Vidici su

prekrasni, svi su podijelili slike. Vrlo disciplinirana grupa, sve u duhu corone.

Posto sam najslabija karika, ono srce ima volju, ali nema mogućnosti, malo je bilo presporo za dobre hodače, ali sve smo stigli. Dio ekipe koristio je uslugu PD sv. Gaudenta.

Ne znam ništa posebno i nije bilo nekih događanja, sve po planu.

Meni najbolji dio bilo je spuštanje po romantičnoj stazi punoj ♥️ , neki dragi lik (možda domar) planinarske oznake uljepšao je ovim oznakama. Sumrak, puteljak, srčeka, smiraj dana što nam treba više za kraj putovanja.

Svi smo zdravo i veselo dolepršali do auta i krenuli put trajektne luke Merag.

Razišli smo se, do nekog novog druženja.

Posebno ističem glavnog vodiča Maria koji me prihvatio na ovom izletu i stajao kao bedem ispred letača, Ferdo moj Ugljanac, koji je odbrojavao otkucaje dok smo odmarali i pričali kako se love fazani i draga Aleksandra. Kako se kaže, vodiči su nekima dobri nekima loši – a naši su najbolji.

Stojte mi dobro dragi moji, budite zdravi, veseli i da se što više družimo, naravno, poštivajući mjere.

 

Dubravka

 

Vedro

 

Lošinj, volume 2 

Dakle, ovo je drugi osvrt našeg izleta jer vam tako rado želim pokušati prenijeti emociju koju smo doživjeli. Bit ću kratka, obećavam 😉 I ne očekujte da znam pobrajat vrhove i sl.

Osobno sam već duže priželjkivala odlazak na Lošinj i stvorila se prilika baš s mojim Runolistašima. Možda je uvriježeno mišljenje da je studeni studen ali ne i ovaj put. Real feel je bio oko 20-ak stupnjeva a u kratkim rukavima je bilo prevruće i sigurna sam da bismo Neno i ja otišli popodne na kupanje da je bilo prilike.

 

Sunčano vrijeme nas je dočekalo već na samom trajektu kad je nastala ona vesela fotka. Nakon početnog uspona s kojeg smo mogli gledati more kroz gustu šumu došli smo na Sv. Mikulu s kojeg je pucao FENOMENALAN pogled na more i otoke. Napravili smo konkretnu pauzu tijekom koje je svatko od nas uživao na svoj način. Mislim da su tu pale najbolje fotke a svatko je zauzeo svoju stijenu za podnevno chillanje. Nastavili smo put i ‘hodali po rubu’ s kojeg se je istovremeno na obje strane pružao jako ali jaaaakoo lijep pogled na naše divno more. Dio nas se je spustio do jame sv. Gaudenta. Jama k’o jama – meni je spust do nje bio puno zabavniji. Kasnije na stazi s lijeve strane nas je dočekao Rt Kamenjak, najjužnija točka istarskog poluotoka. Koliko je poseban, govori i činjenica da ga je poznati svjetski turistički vodič Lonely Planet uvrstio na listu najpoželjnijih lokacija za skroviti odmor na Mediteranu.

 

Imali smo i neku malu feraticu na kojoj sam uživala. Pri sljedećem vrhu smo se svi opet spojili i krenuli do pl. doma. Jako nas je sunce pratilo cijelim putem pa tako i u domu gdje smo ručali i družili se s pitomim ovcama. Spust je krenuo s prekrasnim markacijama u obliku srca i mislim da smo ih sve pofotkali jer ipak – moraš skupit’ sve. Na kraju nas je ulovio mrak ali sretni i zadovoljni smo stigli do auta pa trajekta i onda doma u lepi Zagreb grad.

Bio je ovo jedan od onih izleta kad svako malo čuješ planinare: ‘Kako je divno! Ajme, prekrasno je! Vidi lipote! Kak’ je lepo!’ Lošinj, you rock! Hvala Mario, Alex i Ferdo.

 

Erna