17.09.2017. / Kamanje – Vodenica (538 mnv) – špilja Vrlovka – Drugi izlet JOPŠ

17.09.2017. / Kamanje – Vodenica (538 mnv) – špilja Vrlovka – Drugi izlet JOPŠ
Dana 17.09. 2017. išli smo na pohod koji je organiziralo naše društvo u suradnji sa društvom Vrlovka iz Kamanja.Pohod je bio inspiriran počecima našeg društva pod nazivom ” TRAGOM PRVOG IZLETA HPD RUNOLIST” , koji se održao 14.09. davne 1930. godine.
Evo lijepog izvještaja s izleta iz perspektive našeg Runolistaša Siniše:
“Kako je prvi izlet kvalificiran kao lakši, tako je ovaj izazov jesenske školice izgledao izazovno i prije samog početka – kišovito i maglovito vrijeme je nagovještalo blatnjavi teren radi čega su neki razmišljali o odustajanju u posljednji čas. Međutim, snaga volje, disciplina, želja za druženjem ili nešto drugo su ipak prevladali pa smo se unatoč kiši, toplom krevetu i nečujnim budilicama, u velikom broju, okupili ispred Lisinskog kako bismo putovali za Kamanje i hodili tragom prvih Runolistaša.Ovaj izlet ujedno obilježava petu godinu ponovno aktiviranog HPD Runolist pa je tim povodom i organiziran u suradnji s HPD Vrlovka, u spomen prvog izleta HPD Runolist davne 1930. godine. Putovali smo autobusom do općine Kamanje (nedaleko od Ozlja) virkajući kroz prozore i nadajući se kako nam kiša i teško vrijeme neće pomutiti planove. U Kamanju nas je kiša ipak dočekala ali dok se popila jutarnja kava, prigrizlo ponešto i pripremila oprema, oblaci su se na neko vrijeme zatvorili. Domaćini su nas poveli raznolikim stazama – od livade do šume, preko makadama i blatnjavih uskih puteljaka, do šljunčanih i kamenitijih puteva. Iako smo dobar dio vremena bili okruženi šumom, staza je bila zanimljiva. Kruno, naš vodič i domaćin, nam je u nekoliko navrata imao ponešto za reći o Kamanju i nj. specifičnostima, a još više je demonstrirao svoje poznavanje gljiva i dobro oko pa su se neki od nas dali u usputnu potragu za vrganjima i sunčanicama i tako si pronašli dodatnu zanimaciju. Na samom vrhu Vodenica (538 m) na žalost nismo imali dobar pogled na okolna područja jer je vrh okružen šumom koja blokira pogled. Pa onda, što drugo nego izvaditi sendvič, okrijepiti se, udariti žig u knjižicu, na ruku, majicu, ili nešto drugo i pitati starije i iskusnije planinare za malo više informacija o tome kako bilježe svoje pohode i osvojene vrhove. Radi sve izglednije kiše se nismo dugo zadržavali već smo nakon pola sata započeli spust istom stazom što se pokazalo kao još izazovnija varijanta jer su blatnjave staze bile teže za savladati bez pokretanja domino efekta u koloni prema naprijed, a kada su se gojzerice nakupile blata, šljunčane i kamene nakon njih. Sav taj napor je priroda odlučila nagraditi vedrim nebom i toplim sunčevim zrakama koje su se promolile kroz oblake oko 15h – u pravo vrijeme kada smo se zaputili do spilje Vrlovke gdje je organiziran doček i roštilj za preživjele. 😀 Presvukli smo se, uživali u gemištu i poslušali kraće predavanje o samoj spilji i nj. arheološkim značajkama. U samu spilju nije bilo moguće ući jer je u ovo doba godine zatvorena radi očuvanja populacije šišmiša ali nakon objeda smo imali priliku razgledati okolni dio uz Kupu i kroz rešetkasta vrata ulaza proviriti u spilju.Oko 18h smo se pozdravili s domaćinima i zaputili se prema Zagrebu. Tišina koja je vladala u autobusu kao i klonule glave govorile su dovoljno o sveukupnom stanju izletnika nakon još jednog uspješnog i dobro organiziranog izleta. :)”
Moram naglasiti da smo na pohodu imali najstarijeg i najmlađeg hodača: Đuka Tovrloža (81 god.) i Marko Milošev ( 11 god.)
Izlet je bio predivan. Hvala svima.
Fotke dostupne ovdje 🙂
Tonči, profesionalni vodič, SGVH

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *