Drugi izlet OPŠ 8G Japetić 18.4.2021

Japetić

Osvrt na drugi izlet OPŠ 8G Hpd Runolist

Japetić 18.4.2021.

Zazvoni budilica u 6:30 i mislim si “opet sam zaboravila isključiti budilicu za posao. Greška.” Iz kreveta gledam kroz prozor, a vani polu mrak, pada kiša, opet je jedna tmurna nedjelja pred nama. Nedjelja koju ću provesti na kauču pod dekicom, gledajući neki glupi film uz neke fine palačinke. Kad bi se samo razvedrilo pa da se dan može iskoristiti na bolji način.

Ali ova nedjelja nije bila takva… Nakon nekoliko sekundi prvotnog razočaranja, sjetim se zašto je ta budilica zapravo zazvonila. Ustajem i kreće spremanje za još jedan izlet Opće planinarske škole. Kažu da ne postoji loše vrijeme, samo loša oprema… i vjerojatno loša isprika.

Nalazimo se kod Lisinskog u punoj ratnoj spremi i krećemo. Iako je vožnja do Malog Lipovca potrajala malo dulje nego što je planirano zbog Matine neočekivane ture po Samoboru i njegove bliže okolice, stigli smo na vrijeme i započeli s našim izletom. Tijekom uspona prema vrhu Japetića cijelo nas je vrijeme pratila kiša, čak i snijeg, a pod nogama blato. U pozadini se čuo samo cvrkut ptica i smijeh članova školice koje “loše vrijeme” nije spriječilo da iskoriste dan na najbolji način. Ništa drugo, putem nismo sreli baš nikog drugog. Na vrhu je naravno palo malo fotkanja, a onda smo se brzo uputili prema planinarskom domu koji kao da je samo nas čekao da nas ugosti i nahrani s finom toplom klopom.

Nakon kratkog odmora, ručka i rakijice, opet smo se sjetili da je hladno i kišno te da bi trebalo krenuti prema natrag. Vodiči su nas vodili po jednoj lijepoj šumskoj stazi, toliko punoj boja da su je neki školarci čak nazvali Trip šuma. Opet sam zaboravila na vremenske prilike. Podsjetnik mi je bio jedan strmiji, zbog blata sklizak dio staze, gdje sam se elegantno ujedinila sa zemljom i blatom pod svojim nogama. Morao je bar netko past.

I tako smo lagano nastavili šetati po uskom puteljku uz potočić sve do kraja staze gdje nas je za nagradu pomazilo i sunce. Za kraj smo se istegnuli i požurili prema busu. Po putu smo učili i vježbali čvorove i brzo stigli natrag u Zagreb.” I na kraju dana šofer Mato kaže: Jel’ vam ljudi više paše kod Lisinskog il’ garaže?” (Darijo). 

Skoro smo završili u autobusnoj garaži, ali ništa zato, svakom dobro dođe malo smijeha da dodatno začini super dan koji smo proveli u prirodi.

Lucia

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.