Delegiran mi je ovaj osvrt, a kažu da nije zbog kašnjenja ……….. hmmmm.
Planirani izlet na Hahlić, za koji smo se fizički i psihički spremili, promijenjen je u izlet na Srednji Velebit. Zanimljiv izlet od početka do kraja ……… odnosno, prije početka i poslije kraja.
Ako ste među onim ljudima kojima često kroz glavu prođe misao „Joj da mi se teleportirati na Mjesec i malo odmoriti od svega“ – nastavite čitati. Ne trebate čekati teleportaciju, sjednite u auto i otiđite do Krka. Iznad predivne Baške prostire se ni manje ni više nego Mjesečev plato, čaroban krajolik okružen nekolicinom vrhova s koji pucaju opet predivni pogledi prema susjednim otocima i moćnom Velebitu.
Moj drugi osvrt u duuuugom planinarskom stažu moga se pretvoriti i u 8 slapova, a možda i u poplavu koliko je bilo teško upasti u ograničen broj sudionika izleta. Samo što je izlet bio objavljen, nakon nekih 10-ak minuta već je bio popunjen, tako da me poruka „8 si na listi čekanja“
OSVRT – OPŠ 7G NA PAKLENICI 27. i 28. 3. 2021.
Prije koja dva tjedna stiže poruka da imamo mail s obavijestima o našem dugoočekivanom završnom izletu koji je bio odgođen zbog korona situacije. U OPŠ 7G grupi nastalo je općenarodno veselje, ushićenje, srce se uzlupalo, nekima pred očima prolaze slike maturalca… idemo napokon na Paklenicu
Prvo što sam vidio kada je objavljen plan za izlet je bilo onih famoznih 22 km. Ne znam da li sam ikada toliko po ravnom hodao, a kamoli da sam se toliko dugo pentrao po planini. Nije mi bilo svejedno…niti malo. Ali, hajde, nekako sam se uz nagovor supruge prijavio na taj izlet, i tako sam s laganom nelagodom iščekivao tih 22 kilometra sljedećih desetak dana.
Hm-hm, kako to opisati, ne mogu od sreće disati. Tako bih ja opisala svoj prvi planinarski izlet. Počelo je ovako. Prognoza -2,polazak oko 8 sati, cesta je gotovo prazna, pa naravno, nedjelja ujutro je. Brzo smo stigli na dogovoreno mjesto.
„Bok Ivor, na listi si čekanja.“ Tako je sve počelo jedne večeri.
Blinkam i ne vjerujem da ni nakon 5 min od objave izleta ne mogu upasti u grupu. Ekipa očito zuri u mobitel i čeka najavu izleta, ali kasnije sam saznao da su se već neki toliko ušemili da nisam ni imao šanse. No, to je priča za drugi put.
Nedjelja ujutro. Tko se normalan budi u 5 sati da bi cijeli dan išao hodati po brdima i šumama. Pitate se što to pokreće jednog planinara da iskoči iz svog toplog kreveta (i to vikendom) kad sav “normalan” svijet spava.
Veli Zoran: „ Mi imamo jedno pravilo da svaki novi član napiše osvrt na izlet“, onda se malo ispravi pa veli: „Mislim, to je posebna čast i privilegija“.
Kamen, još jedan kamen, šiljasti kamen, obli kamen, kamen koji se pravi mrtav pa oživi taman kad staneš na njega, kamen u obliku vučedolske golubice (vidjela, časna riječ!), pa opet šiljasti kamen…