7 ZUBI / KALNIK 03.11.2019. Završni izlet polaznika 6. generacije OPŠ-e HPD-a Runolist

Kalnik

Osvrt na deveti izlet OPŠ 6G

KALNIK – gora sa 7 zuba i više od 7 poskoka 😉

Sve je krenulo uobičajeno, još jedno nedjeljno  jutro kada budilica zvoni i kaže ustani i kreni. Dižemo se već ko od šale jer znamo da nas izazovi vuku, da nas društvo čeka, a tek Kalnik –  treba i njega pobijediti!
Veliko uzbuđenje, ipak je ovo gora sa sedam opasnih zuba i trebali bi se dokazati po prvi puta na nećem ozbiljnijem i većem. Iako nam vrijeme nije izgledalo naklonjeno nisam se uopće brinula, mi smo šesta generacija – 6G –  poznata po suncu i vedrini tako da sam očekivala zaista samo VEDRO!! Mjesto okupljanja, draga lica nasmiješena, poneka snena koja se ukrcavaju u bus i avantura počinje. O da, zaista počinje u zadnjim redovima sa nekim mega svjetlećim zvučnikom koji trešti samo “poznate hitove” 😉 … Pjevamo naravno svaku šestu riječ, pokoji stih, no koga briga jer taman ide Čolić sa top pjesmom 80-ih “…živiš u oblacima mala i do tebe ne dopire moj glas..i ne slutiš kakva sreća čeka nas…”. Hvala sreći i nama se osmijehnula birtija po putu i evo kava, predah, odmor.

Duži odmor, kasniji start..no bilo kako bilo nekako smo se svi namontirali pred planinarskim domom Kalnik, sunce je zasjalo, Ivana glavni vodič dala je smjernice i krenuli smo. Jupiii, vesela ja kad ono nisam ni krenula našla sam se pred prvim zubom i odmah ajmo, penji..a ja odjednom žedna, gladna, nemam snage, ruksak težak, sve mi došlo..mislim si šta si radila dok su svi jeli i pili, koncentrirali se..a šta sam radila, naslikavala se di sam stigla 😉 Evo mi sad na.  Prošao nekako taj prvi zub, sabrala se i hrabro punom snagom i svojom družinom krenula dalje. Na drugom zubu nas Alex pokupila u komadu žive i zdrave, dolazi treći zahtjevniji od prvog i drugog gdje nas čeka spreman Daniel! Nedamo se tom trećem zubu bodrimo se, penjemooo..i polakooo nekakooo krenuoooo raspad sistema. Neki preskočili treći i četvrti, neki se jedva popeli kroz četvrti zub – dimnjak, čovječe Vedran nam se izgubio između četvrtog i petog zuba, našli smo ga..ok sad smo svi tu negdje. Karolini skoro ispalo par zuba na tom petom zubu, al čekaj, čekaj još smo na četvrtom. Držimo se svojih vodiča koji neumorno rade dižu nas, spuštaju, sidre, osiguravaju..ma ljudi moji taj planinarski đir uopće nije lagan. Ja ne znam ko se više umorio, neki psihički, neki fizički..

U jednom trenutku vidjela sam Šunjića kako skida kacigu, a glava mu mokra, mislila sam ga pitati di je nabavio tu zimsku kacigu s grijačima, cool 😉 Još smo na tom četvrtom zubu i moja kćer s vodičem Krešom penje taj dimnjak, nije lako ni njoj niti njemu ali bravo uspijeli su!! Pljesak svih nas, zadovoljsto i još čekamo red da i mi prođemo kroz njega. Nervoza raste, nekima je hladno, neki jedu, neki i odmorili i konačno Zoran viče penjiiiiii! Ok penjem!! Ma nemoš’ se maknut’ od tog četvrtog zuba nikako! Još smo tu, gdje je leglo poskoka, tako kažu, a neki tu i zasjeli u pravu kamenu pukotinu i slikaju, nemoš vjerovati to nisam bila ja! Sva sreća nitko danas nije imao susret s tim malim umiljatim životinjama. Konačno se pomakli i evo peti zub, nema mira Karolina mi skoro ostavila život na terenu, poskliznula se i odskliznula, Luka i Lana su se zaista zabrinuli i bili pomoć kada je najviše trebala. Dobro je! Samo je postigla efekt lifting usnica i izgleda baš sjajno, malo je bila zmazana, al tko nije?!

 
Nekako se izgurao i taj šesti zub i dolazak do zadnjeg sedmog zuba koji ima spust gdje nas opet neumorni vodiči osiguravaju i spuštaju. Uglavnom šalu na stranu, teren je bio zahtijevan, mokar, sklizak od predhodnih kiša i vodičima nije bio lak posao sve nas provesti i dovesti do sigirnog. Uz našu želju, volju njihov trud i žrtvu svi smo prošli kako god tih 7 zubi BEZ više od 7 poskoka (sigurna sam da ih ima više od 7 )  i stigli na odredište!
“Aha..o da planinar sam ja! Aha..o da uspijela/uspio sam ja! ” Konacno pjevušim poznati hit Laure i kao njena majka bila sam ponosna na nju što je uspijela sve proći i pobijediti sebe! Bravo curo! ! Bravo i za Krešimira koji ju je osiguravao cijelim putem i pazio na njenu sigurnost. MA BRAVO SVI MI BILI SMO ODLIČNI!!!
Planinarski dom Kalnik čeka na nas sa klopom, toplom i ugodnom atmosferom i naravno dodjela diploma i veselje za sve nas.
Nakon našeg puta, naše – 6G –  generacije ovo nam je zadnji izlet u školi, no vjerujem za sve nas novi početak. Neki su otkrili koliko su jaki, neki da mogu više, neki su pobijedili strahove, a neki su našli nove početke. Sve u svemu naučili smo nove lekcije, spoznali sebe, upoznali ljepote zemlje, saživili se s prirodom, osijetili nova iskustva, otkrili nešto novo unutar sebe, prostranstva i slobodu.
Hvala HPD Runolistu na iskustvu, predanosti i volji da nam prenese znanje, uvede u nova poznanstva i mogućnosti, pokaže ljepotu, solidarnosti društva, očuvanju prirode i ljubavi prema svemu što radi. Vjerujem da će neki od nas i dalje njegovati naučeno i krenuti dalje istim putem, hrabro i s istim žarom. Pobijediti sebe i prihvatiti sve što nas okružuje!
Hvala mojim novim prijateljima u školi koji su bili svaki puta baš tu kada je trebalo i što smo se naučili prihvatiti jedne druge baš takvi kakvi jesmo. Jer zaista svatko od nas je predivna jedinka. Svaka škola pruži posebno iskustvo, no moram priznati ova obuhvaća sve. Pravi planinar nauči poštovati majku prirodu od koje sve potječe, nauči brinuti o svojoj sigurnosti jer tada može brinuti i o drugima, uživati u ljepotama prirode, biti aktivan, zdrav i dobiti neizmjernu sreću, radost, snagu svakoga puta kada se popne i osvoji to novo prostranstvo i slobodu.

“Aha..o da planinar sam ja! Aha..o da uspijela/uspio sam ja! “

Što reći za kraj,
hvala svima od srca i sve vas vole vaša Laura i Helena.

P.S. Vidimo se uskoro 6G i svima VEDRO!! 

Plan izleza

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *