Tulove grede, Ferate Čikola, Omiš i Perunika” 31.08.01.09.2019

Tulove grede

Osvrt

Tu iz mora raste cvit od kamena:

Tulove grede, ferate Čikola, Omiš i Perunika (31.8. i 1.9.2019.)

Krške klisure, hladne rijeke, suhi kanjoni, zarasle staze, dugi makadamski putovi, prekrasni pogledi i odlično društvo obilježili su vikend izlet Runolistaša na Tulove grede i čak tri ferate. Za početak malo klasike, krenuli smo iz Zagreba u kojem je bilo vruće u 5 ujutro, nakon sat vremena kao da smo upali u drugu vremensku zonu, magla i temperatura 10 Celzijevih stupnjeva. Vozimo se prema Tulovim gredama preko Majstorske ceste (u usporedbi sa svim makadamskim cestama ikad, stvarno je majstorska uz minimalno drndanja). Stižemo podno Tulovih greda i krećemo se penjati. Svaki put kad idem za Zagreb promatram te divne stijene i nakon 11 godina sam se i popela na njih. #sreća

Staza do Tulovih nije naporna ni previše zahtjevna, a pogled je neopisiv – s jedne strane more i Majstorska cesta, s druge strane prekrasni krš. Do podne smo uživali u krajoliku i onda se zaputili u Muškovce gdje smo ručali u uživali u kupanju na slapovima Zrmanje. Nakon odmora krećemo prema Drnišu, odnosno kanjonu Čikole. Put prema ferati počinje u Miljevcima, hodamo kroz šikaru nekih 15-ak minuta i dolazimo na start. Početak ferate bio je najzahtjevniji, kasnije se sve svodi na uživanje i laganu šetnju. U početku sam bila malo tužna jer je rijeka presušila, ali riječima ne mogu opisati divne vizure koje je napravila po koritu. To treba vidjeti i to u suton. Da, malo nas je uhvatio mrak dok smo došli do kraja ferate i staze, ali ima i to svoje čari (prekrasno zvjezdano nebo). Krećemo prema planinarskom domu na Promini gdje nas nakon puta koji kao da je trajao sto sati, dočekuje veseli dežurni, a mi smo jedva imali snage popiti pivu od umora. Ipak smo nakon rasporeda po sobama posjeli ispred doma, večerali i prokomentirali dan koji je prošao, a vodič je dobio „ozbiljnu“ primjedbu jer je po ovakvoj vrućini zaboravio čitav dan upaliti klimu. J Nakon druženja i večere jedva čekamo počinak jer sutra već u 6 krećemo prema Omišu.

Omiška ferata je teški spektakl. Klisure i prekrasni kanjon Cetine s jedne strane, a strane stari grad i more s druge. Ne znaš gdje gledati od liposti. Ferata nije bila naporna, krenuli smo dovoljno rano pa nas je sunce uhvatilo samo pri vrhu. Dolazimo na Forticu, odmaramo, družimo se s domaćinom Nenom, naravno slikamo se. Kreće strmi spust koji smo vrhunski odradili (nitko se nije niti posklizao, wuhuuu) te ručak i odmor u Radmanovim mlinicama. Za razliku od Zrmanje prethodni dan, Cetina je bila valjda 5 stupnjeva hladnija, čitaj vrhunska za umorne noge. Nakon odmora, krećemo prema ferati Perunika. Stižemo na odredište oko 17 sati. Vruće je ajme. Ali kad smo tu, idemo, nema odustajanja. Ispenjali smo feratu za pola sata – i isplatilo se žešće. Pogled na Split i otoke, sunce pada, na vrhu puše – ne da nam se pomaknuti. Spuštamo se jer kao trebamo krenuti za Zagreb. Nedjelja je, skoro 19 h, sutra je radni dan, a mi svi u totalno drugom filmu i nije nam priša. Odlučimo umjesto pauze na autoputu svratiti na pivu i kupanje u Podstrani. Savršen kraj savršenog izleta. Jest da smo nakraju došli u 2 ujutro umjesto u 10 navečer, ali totalno nebitno jer je u dva dana stalo je toliko liposti da je to teško opisati (hvala našim vodičima na organizaciji ovog spektakla). Naravno, imamo milijun slika, pogledajte galeriju.

Jelena Gašpar

 

Plan izleta

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *