Vihoraški put 7.7.2019

Vihoraški put 7.7.2019

Izlet u slikoviti Gorski kotar, Vihoraški put

iako nekima prerano (Štrudli šalje isprike), s minimalnim kašnjenjem u ljetno subotnje jutro 6.7., bio je jedan od najljepših izleta HPD Runolista ove godine. Nakon kave u Mrkoplju te prolaska kroz spomen područje Matić poljanu, s odličnom vremenskom prognozom nas 13 runolistaša krenulo je na planinarenje Vihoraškim putem. Iskusni planinari kažu da je nakon Premužićeve staze, ovo druga najslikovitija i najljepša planinarska staza u Hrvatskoj. Bez ikakve dvojbe, u potpunosti se slažem s njima.

Kako se ljeto tek počelo zahuktavati, svima nam je mirisalo more kroz gustu, skoro prašumsku atmosferu, tako da smo uz prve uspone i kapljice znoja krenuli zazivati plaže i bućkanje u moru. Za dašak morske atmosfere pobrinuo se i Željko koji nam je podijelio vodene pištolje pa osvježenja nije nedostajalo. Sjajno raspoloženi i zazivajući Krk, ipak smo utonuli u Vihoraški put koji nas je svakim novim zavojem staze iznova oduševljavao. Zanimljivi vidici ispresijecani šumskim i stjenovitim terenom doveli su nas do poznate Ljuske gdje su krenuli prvi strmiji usponi po stijenama. Skakutanje i veranje hrabro smo premošćivali uz pomoć strpljivih vodiča Nikole, Gorana i Dejana.

Staza je bila zahtjevna, iako vrlo slikovita – s jedne strane moćni krš Gorskog kotara, a s druge zadivljujući šumski vidici, sa zanimljivim planinskim cvijećem. Otprilike pola sata ispred nas bila je grupa Planinarskog društva Nad vrhom pa smo s oduševljenjem dočekali poneke pauze kako bi pričekali da se uska staza preko stijena raščisti, ali i da malo odmorimo od stalnih spuštanja i penjanja stazom.

Nakon 4 sata stigli smo do uspona na vrh Bijelih stijena na 1335 metara. Bijele stijene su strogi rezervat prirode, a njihov izgled okomite, strme i oštre stijene zadivio nas je. Popeli smo se mnogo koncentracije uz pomoć sajle na sam vrh gdje se pružao prekrasna pogled na Klek i Bjelolasicu, ali guste obronke Gorskog kotara. Na vrhu nam je društvo pravio i naš zaštitni znak, cvijet runolist, koji je prkosno izvirivao iz oštrih stijena.

Napunivši baterije na vrhu Bijelih stijena, krenuli smo do planinarske kuće Dragutin Hirc gdje smo popili zasluženu pivu, malo odmorili i krenuli natrag. Pomalo umorni, jutarnju ideju odlaska na plažu zamijenili smo odmorom u kući u Gorskom kotaru. Ipak, zadovoljili smo se još jednom okrjepom u Tuku te povratkom u Zagreb kasno navečer. Danela Žagar

Plan izleta

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *