Ivana Bara o planinarenju

Ivana Bara

Aktivno planinarim oko 3 godine. Dotada sam se bavila sporadično trčanjem, ali ništa ozbiljno ni toliko snažno i u ozbiljnijem kontinuitetu. Doduše nisam ni imala previše vremena za sebe i nekakve hobije pored zahtjevnog posla, a i djeca su bila manja i fizički zahtjevnija. Danas su to 14, 16, i 18 godišnjaci. Nakon otkrića hodanja po brdima moj se život potpuno promijenio.

Počelo je sa slučajnim izletom i odlaskom u Nacionalni park Durmitor. To je bila ljubav na prvi pogled, tamo smo proveli obiteljski aktivni odmor sa djecom tjedan dana, nakon čega smo suprug i ja počeli razmišljati kako ćemo se učlaniti u neko zagrebačko planinarsko društvo. Izbor je pao na Runolist, koji je imao dotada nepunih 30-ak članova, mlado tek oformljeno društvo, što je nama odgovaralo jer ne volimo masovnjake.

Što se tiče hrvatskih planina, bili smo totalne neznalice. Dotada smo ih gledali na televiziji, slikama i geografskim kartama.

Upisali smo opću planinarsku školu kako bi stekli osnovno znanje, vještine i informacije o planinarenju. Otkako smo krenuli u ovu priču planine su nas snažno privukle u svoj zagrljaj. Svaki slobodan trenutak provodimo u hodanju i otkrivanju novih vrhova. Sila koja planinara vuče i privlači prema brdima je ona ista sila kroz koju spoznaje samoga sebe. Kroz psihofizičke napore hodanja, penjanja, uspona i umora do vrha čovjek pomiče vlastite granice. Nakon svakog teškog uspona dolazi nagrada prekrasnih vidika i panorama koje samo privilegirani imaju priliku uživati, napajati se i upijati čarobne slike uspomena koje čuvamo u fotografijama, mirisima, osjećajima i sjećanjima.

I onda kada dođete ponovo na isti vrh gdje ste već bili, drugačiji je osjećaj, drugi ljudi su oko vas, drugo godišnje doba je prirodu obuklo u neke nove boje i mirise.

Otkrivajući planine, postali smo članovi Saveza gorskih vodiča Hrvatske, aktivni smo članovi u PD Runolist kao vodiči i predavači u Općoj planinarskoj školi Društva.

Planine su postale naša strast, ljubav, izvor za obnovu životne energije, inspiracija i motivacija za osobni i poslovni život.

Priroda je čista, lijepa, jednostavna, puna života, ljepote i odgovora na mnoga unutarnja pitanja na koja smo zaboravili u svakodnevnom životu. Ljudi koji se nađu zajedno u planini i prođu iskustva uspona, hodanja i druženja postaju iskreni prijatelji.

U samom kretanju u planinama postoji mnogo razgranatih disciplina: markacije, orijentacijsko trčanje, alpinizam, sportsko penjanje, turno skijanje, speleologija, fotosekcije, visokogorstvo, paragliding…

Svaki planinar za cilj izabire takvu planinu i vrh koja mu odgovara po sklonostima i psihofizičkim sposobnostima.

Planinarsko kretanje proširuje znanje, fizičku sposobnost, snalažljivost, prilagodljivost i sposobnost za život u kolektivu, a upoznavanje vlastite domovine i naroda stvara podlogu za razvoj istinskog domoljublja. Planinarenje je djelatnost visoko civiliziranih i kulturnih sredina, ono je sastavni dio kulture pojedinih naroda, te predstavlja ujedno i stupanj razvijenosti i urbanizacije jednog društva.

Planinu svatko doživljava na različiti način, ovisno o životnom iskustvu, maštovitosti i svjetonazoru.

Rezultati ovise također o sposobnosti poimanja života, smrti, beskraja svemira, prirode i božanstva, vječnosti i prolaznosti, pa i odnosu prema suputniku, okolini i domovini. 

Doživljaj prirode je neuhvatljiv i zato joj se vraćamo. Ne osvajamo ništa, nego tragamo za osjećajem koji je kod svakog od nas jedinstven, osoban, originalan i neponovljiv. Doživljaj međuljudskih odnosa na izletu je neponovljiv, prepričavamo i opisujemo ljude, osjećaje u trenucima penjanja i spuštanja sa vrhova. Ono po čemu pamtimo izlete su najčešće ustvari osjećaji ushita ljepotom koja nas okružuje.

Kretanje u prirodi je najbolji lijek, te prevencija svih mogućih bolesti, kako fizičkih tako i psihičkih. Planinarenje izaziva pojačani doživljaj života, prirode, pojava u prirodi, ljudi, biljaka i poštovanja prema okolišu.

Iako naše planine nisu visoke,  Hrvatska je jedina zemlja na europskom jugoistoku bez ijednog vrha višeg od 2.000 mnm, međutim po zanimljivosti i raznolikosti im je malo ravnih na kugli zemaljskoj. Hrvatske planine su opjevane, naslikane, ispisane i predstavljaju stvaralačku inspiraciju mnogim našim umjetnicima.

Za mene je kraljica hrvatskih planina Velebit.

Uz hrvatske planine imamo pregršt povijesnih, kulturnih i arheoloških znamenitosti, cijeli niz prirodnih ljepota kao što su slapovi, špilje, jame, kraški izvori, termalna vrela, planinska jezera, stjenjaci, klanci, sutjeske, kanjoni te gradine i dvorci na obroncima grebena.

Toliko toga još treba ispenjati, vidjeti, posjetiti, obići…veselim se svakom novom pohodu, penjanju, druženju i upoznavanju svega što me još čeka.

Mogla bih beskrajno pisati, pričati, govoriti i pokazati milijun slika predivnih krajeva i panorama planina…ali ništa od toga svega ne može dokraja predočiti i prenijeti onaj osjećaj….kao osobno doživljavanje iskustva o kojem pišem. Osobno me se jako dojmio citat poznatog slovenskog alpinista Nejca Zaplotnika, kroz koji bi se moglo preslikati i poslovnu, životnu ideologiju i filozofiju:

„TKO TRAŽI CILJ, OSTAT ĆE PRAZAN KAD GA DOSEGNE,

TKO NAĐE PUT, CILJ ĆE UVIJEK NOSITI U SEBI“

Prekrasna si planino!

Skriveni monolozi naših duša odjekuju tvojim stijenama.

Priznajući ili ne, svi smo mi tu, s tobom, iz nekog razloga; jer volimo,

jer osjećamo, jer tugujemo, jer bježimo, jer zacjeljujemo rane.

Hvala ti na tišini koju čujem.

Hvala ti na čudotvornom lijeku kojim vraćaš sve potrošeno.

Hvala ti, planino, na utočištu.

Nepoznati autor

Svim dragim čitateljima Hpd Runolist web stranice želim mnogo ugodnih, lijepih i sretnih trenutaka u našim planinama.

 

IVANA BARA

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *