Papuk “VELIKA-LAPJAK-NEVOLJAŠ-JANKOVAC” 24.03.2019.

Papuk-PD-Jankovac

OSVRT NA IZLET

“VELIKA-LAPJAK-NEVOLJAŠ-JANKOVAC” 24.03.2019.

U SKLOPU 37. PAPUČKIH JAGLACA

I ravna Slavonija ima svoje planinarske adute! Jedan od njih je Papuk, jedna od četiri planine koje okružuju Požešku kotlinu. I ove godine Papukom su šetali, hodali i planinarili brojni zaljubljenici u brda u sklopu manifestacije Papučki jaglaci, koja se ove godine održala 37. put. Pridružio se i HPD Runolist.

U nedjelju, 24.3.2019. u šest sati krenuli smo s uobičajenog mjesta – parkirališta iza dvorane Lisinski. Prognostičari su najavili sunčan i topao dan, a nas je 25 došlo na vrijeme za još jedno zajedničko druženje u prirodi. Glavni vodič nas raspoloženo pozdravlja i ukratko upoznaje s planiranom rutom. Vožnja je trajala dosta dugo, prvo auto-putom do Gradiške, pa oko pola sata do Požege i onda još malo, još malo, i evo nas u Velikoj! Malo mjesto velikog imena, prije koju godinu poznato po kamenolomu i ambiciozno vođenom nogometnom klubu.

Po dolasku  u Veliku bilo je jasno da će biti gužva na terenu, jer nas je već dočekao veliki broj autobusa i automobila različitih registracija – osim domaćina iz Požege, bilo je tu osječkih, zagrebačkih, varaždinskih, vinkovačkih registracija… Pa čak i poneka mađarska. Naš vodič prijavljuje sudjelovanje u planinarskom domu u Velikoj. Ljubazni domaćini dočekuju sokom i svježim pecivima.  Za planinarenje Papukom je bilo predviđeno čak šest različitih markiranih staza. Mi smo išli zanimljivom i raznolikom stazom, koja prvim dijelom kreće preko Poučne staze Lapjak. Predviđeno je oko šest sati hoda, a tako smo nekako s odmorima i hodali.

Naš prvi cilj je bio Velički stari grad na 452 m/nm. Nekad sigurno lijep, danas ruševina koja privlači šetače i planinare vidikom koji se s nje pruža. Nismo se dugo zadržavali u gužvi. Pokoja fotografija i krećemo dalje. Staza je ugodna i meka pod nogama, šuma, iako još ne lista izgleda lijepo, a povremeno vidimo i pomalo cvijeća. Jaglaca baš i nema, ali uz put su čitave livade medvjeđeg luka. Meni je osobno privlačniji bio miris borova pored staze, ali i medvjeđi luk je obradovao neke od nas. Pomalo gore, pomalo dole, srećemo ljude i čujemo da je naprijed veliki broj izletnika, da se stvara gužva na  stijenama… 

Zaista, na Tauberovim stijenama dočeka nas veliki broj odraslih i djece, neki silaze, neki se penju, najveći broj njih strpljivo čeka da se uključi u taj promet. Pomažu ljudi iz HGSS-a, povezali konope s obje strane, pružaju ruke, hrabre one kojima je potrebno i nadaju se, kao i mi, da će ovo brzo proći. Ipak, bilo je zabavno i neočekivano, da ne govorimo o prekrasnom pogledu koji se pruža s vrha stijena. Užitak zbog kojeg se zaborave sve teškoće uspona.  Kasnije čujemo kako je procjena da je na Papuku u nedjelju bilo oko dvije i pol tisuće izletnika.

 Zastanemo da bi odmorili i pričekali da svi naši prođu stijene, pa krenemo dalje, prvo na vrh Lapjaka (667 m/nm) i dalje do Nevoljaša (740 m/nm). S vidikovca puca pogled na sve strane ovog vedrog dana! Kratki odmor za koji zalogaj i obavezni gutljaj. Pa dalje, prođemo pored planinarske kuće Nevoljaš. Usput gledamo otužne ostatke nekadašnjeg navodno vrlo popularnog slavonskog skijališta.

Još malo šumskih uspona i onda počinje spuštanje kroz „Talijanski jarak“. Cilj je planinarski dom i omiljeno izletište Slavonaca –Jankovac na 475 m/nm. Današnji planinarski dom na Jankovcu jedan je od najljepših planinarskih domova u Hrvatskoj okružen zaštićenom park šumom. Pri samom kraju nailazimo na velik broj srušenih debala bukve koja preprječuju put, pa vježbamo sve mišićne skupine dok ih preskakujemo! Ali sve je to dio predivne prirode koja nas cijelim putem okružuje i odvlači od naše svakodnevnice, nudeći nam mogućnost da se opustimo i uživamo u njoj.

Dom Jankovac, do kojeg tako nestrpljivo dolazimo, prvi put je izgrađen prije 80- tak godina, a za uređenje okoline u kojoj se on nalazi zaslužan je nekadašnji vlastelin Josip Janković, po kojem je i dobio ime. U blizini je krasna poučna staza okružena stijenama sa puno potočića. Na žalost, s obzirom na dugo sušno razdoblje, najimpozantniji detalj, slap Skakavac, nije bio u svom punom obliku, ali i ovako je ostavljao bez daha. Dajući nam mogućnost da u mislima zamišljamo njegovu veličanstvenost kada ga priroda obilno daruje vodom. Ali zato imamo razloga doći još koji put, kad bude više vode da ga doživimo i u stvarnosti i dopunimo ove slike! Tu su još tri relativno uređena jezera i Jankovićev grob, oko kojeg su neki naši članovi i prošetali.  Nakon obilaska  i odmora, oko 18 sati je uslijedio povratak kući. U autobusu prijenos završnice nogometne utakmice Hrvatske i Mađarske, neki slušaju i nije im drago to što čuju, drugi brzo pozaspali.

Po dolasku, zahvale našeg vodiča svima za sudjelovanje, zadovoljstvo prekrasno provedenim danom i pune baterije za novi tjedan!  

I velika zahvala našem vodiču Zoranu, bilo je super!

Do slijedeće  prilike- vedro!

Zlatka Kozjak Mikić

Plan izleta

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *