Izlet Društva na Ivanščicu 10.02.2019

Ivanščica

OSVRT NA IZLET

IVANŠČICA 10.02.2019.

IZLET NA IVANŠĆICU 10.2.2019.

Treća sreća, već duže vremena želim posjetiti Ivanščicu i svaki put kada se organizira izlet meni nešto iskrsne i ne mogu je posjetiti. Zato sam ovaj put bila jako uzbuđena jer mi je draga prijateljica puno pričalo o čarobnoj Ivanščici, biseru Hrvatskog zagorja.

Nedjeljno okupljanje iza Lisinskog dok sunce stidljivo izlazi i dugo očekivani polazak prema Zagorju. Krenuli smo po predivnom vremenu, koje se na kraju na vrhu Ivanščice malo pogoršalo, ali to nije umanjilo naš predivan dojam. Ali da se vratim na početak. Izlet je započeo u prekrasnom kafiću koji nam je ponudio veliki separe u koji smo stali svi zajedno, dobra kava i doručak iz ruksaka dali su nam snagu i energiju za uspon.

Predviđeno vrijeme uspona je bilo oko 2 sata, a to se i pokazalo dobrom procjenom s obzirom na naša česta stajanja i vapaje za zrakom i osloncem. Sam uspon nije jako težak. Rekla bi, izletnički. No, dva sata pješačenja uzbrdo nisu za podcijeniti. Prvi dio puta imali smo pokrov od suhog lišća ali na drugom djelu bile su nam potrebne mini dereze jer utabani snijeg je bio poprilično opasan bez njih. Pomalo je i nezgodno procijeniti koju odjeću ponijeti jer je vidljiva temperaturna razlika na vrhu i početku, posebno ako na vrhu puše jak vjetar koji još više doprinosi osjećaju hladnoće. Cijelim putem nas je pratila Legenda o Ivanščici, koja je ujedno bila dobar izgovor za odmor od uspona. Legenda se nalazila na sedam drvenih tabli na kojima je ispisana priča o Ivančici, književnika Mladena Kušeca te vilama koje nastanjuju planinu, i tako od table do table.

Prizori koji se putem mogu vidjeti doista su toliko bajkoviti da možete povjerovati kako se u sumrak ovdje okupljaju magična šumska bića, sjede na korijenju drveća, ljuljaju se na granama, brčkaju u lokvicama, pjevaju, plešu i smiju se.

Kada smo konačno, uspuhani i znojni došli do vrha, dočekao nam je prekrasan planinarski dom u kojem smo se mogli zagrijati i okrijepiti. Moram pohvaliti djelatnike koji su bili jako ljubazni.

Jak i hladan vjetar i magla nisu nam dopustili da uživamo u pogledu na vrhu sa vidikovca, koji vjerujem da je jako lijep, ali je zato planinarski dom oduševio svojom toplinom i ugostiteljskom ponudom.

Silazak je bio sklizak što zbog utabanog snijega što zbog blata ali svi smo se sretni vratili do naših auta, usput u potočiću oprali blatnjave gojzerice i štapove i krenuli put Zagreba, sretni, umorni i zadovoljni.

Ivanščica, vidimo se opet.

Meri Filipović

Plan izleta

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *