Duga Resa – Vinica dana 27.01.2019

Vinica Duga resa

OSVRT NA IZLET

„DUGA RESA – PD MLADEN POLOVIĆ – VINICA“ 27.01.2019.

U srijedu sam upisao Opću planinarsku školu i učlanio se u HPD a u nedjelju već krenuo na prvi izlet, procjenivši da je taman lagani početnički, kakav bi za mene i trebao biti. Išli smo jednim autom pošto nas je bilo petero.
Čim su me momci pokupili na mjestu dogovora, vidio sam da sa njima nema šale; sve vrsni vodiči u jaknama sa službenim oznakama. Osjećao sam se kao da sam priveden od neke trojke iz egzotične zaštitarske tvrtke. Još smo pokupili mladu kolegicu u zapadnom dijelu grada; odmah mi je laknulo – nije imala jaknu (službenu).

Došavši u Dugu Resu (iliti Duga’resu kako bi rekli mještani), zasjeli smo u kafić popiti nužne tekućine, crne i prozirne, obaviti nužne potrebe i navući gamaše, koje sam srećom kupio dan ranije. Uputili smo se šetnicom uz pitoresknu Mrežnicu uz koju se dobrim dijelom razvukao i kompleks propale industrije tekstila koji samo čeka da ga se iskoristi kao scenografiju za snimanje nekakvog kultnog filma. Sam uspon do planinarskog doma na Vinici trajao je nekih četrdesetak minuta; taman smo se zagrijali. Čak je i meni, amateru diletantu početniku to bilo smiješno malo hoda. Na (ne)sreću, bio je doplaniran pohod do vrha brijega Martinščaka.

Na njemu se u davnini nalazilo naselje u kojem je prema nekim povjesničarima 1102. potpisan ugovor Pacta Conventa kojim su Hrvati izgubili samostalnost. Kako sam kasnije saznao, pohod Vinica – Martinščak je već tradicionalan, osmišljen je i osnovan 2008. godine u cilju promicanja ljepota dugoreškog kraja a HPD „Vinica“ organizira po jedan u svako godišnje doba. Nakon okrepe i manjeg odmora u planinarskom domu, krenusmo za Martinščak. Put vodi preko vrha Vinica koji je desetak minuta hoda udaljen od doma, kroz šumu, vinograde i sela dugoreškog kraja.

Uvjeti su bili pravi snježni, zimski pa mi je bilo drago što sam investirao u gamaše. Putemsmo imali i susret sa srnama koje su nam proskakutale preko šumskog puta. Od podnožja do vrha Martinščaka vodi cesta a na jednom dijelu odvaja se i planinarska prečica kojom smo i krenuli no time hod nismo skratili nego produžili za petnaestak minuta ali i začinili pohod traženjem staze kroz
neugaženi snijeg. Na vrhu je proplanak s kapelom Svetog Martina te se pruža lijep pogled na Klek, Bjelolasicu i ostale vrhove Gorskog Kotara.

Povratak prema Vinici bio mi je iznenađujuće lagan za razliku od pohoda prema Martinščaku čiji mi je tempo bio malo prejak jer kolegica, iako (još) nema jaknu – ima puno snage u nogama…

Davor L.

Plan izleta

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *